Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje” (Iv 14,27). O kakvom to miru Isus govori? I kakav mir svijet daje? Uglavnom nikakav.
Osim kratkog ili duljeg u nasilnoj tiraniji kad je strah bolniji od nemira. On obećaje mir u srcima, smirenost usred i unatoč nemira.
“Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši”. Strah je pravi nemir. Tko se ne uplaši – ostaje usred nemira miran. Ali prijetnja je odmah prisutna: “Neću više s vama mnogo govoriti, jer dolazi Knez svijeta.” Riječ o Sotoni je jasna: on je Knez, vladar svijeta kakav je bio u ono doba i kakav je danas. Isusov dolazak kao da ništa ne mijenja. Ratovi naših dana nisu manji od onih u Isusovo doba.
Strahovi su veći, jer se za sve sazna do na kraj svijeta. A ne bijesne samo okrutnici, pobješnjela je i priroda. Industrija se otimlje čovjeku pa uništava ljude. Isus obećaje samo mir u dušama koji ga budu znali naći. Sotona će u svijetu djelovati, ali Isus ističe: “Protiv mene ne može on ništa” (Iv 14,30). Mir u ljudima koji slijede Isusa jači je od nemira što ih izaziva zloduh. Ali Isus očito želi da se zna kako sve zlo na svijetu i u čovjeku potječe od Zloduha kojem se čovjek priklanja.
Danas je posebno važna Isusova primjedba: “Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem k Ocu, jer Otac je veći od mene” (Iv 14,20). Odmah ističe da će se vratiti. “Odlazim i vraćam se k vama.” Nije riječ samo o kraju povijesti, nego o svakom trenutku pobjede ljubavi. Ti trenuci su već življenje vječnosti. Vjernik ih posebno doživljava u euharistijskoj gozbi iz koje se Isusov utjecaj širi na cijeli život.
Da, Otac je veći od njega – jer Isus je kao bogočovjek i stvoren i nestvoren, pravi čovjek, ipak stvorenje koje se u jedinstvu s Bogom uzdiže u Boga. I u tome mu se na određeni način pridružuje svaki u kome pobijedi ljubav.
Tako Knez ovoga svijeta promašeno djeluje, jer bolji se svijet i sada sigurno, premda mučno, gradi.
Autor: Živko Kustić
