Ovo je jedan od poznatijih stihova u Pismu: “Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.” (Fil 4,6-7)
To je nesumnjivo vrlo jednostavno: molitva + zahvalnost = mir. Idemo korak po korak, i dođemo do mira. Ipak, zašto onda formula ne djeluje? Kad sam zabrinut, ja se molim, ali moj um me vuče natrag u tjeskobnu situaciju, i prije nego sam uspio riješiti problem. Nakon što sam priznao da mi je nešto opet odvratilo pažnju, vraćam se molitvi, i samo nastavljam ciklus. Misleći kako bih trebao više zahvaljivati, pišem popis stvari na kojima sam zahvalan, no popis rijetko uklanja moje brige, i to s dobrim razlogom. Bez obzira koliko je popis dug, ne osjećam sigurnost da ću biti pošteđen svojeg najnovijeg scenarija na Sudnjem danu.
I što sad? Upravo sam probao jedan od uobičajenih stihova o zabrinutosti, i nije upalilo.
A-ha, evo rješenja. Tražio sam tabletu. Posjetio sam Boga-svog ljekarnika, i upitao ga što uzeti za zabrinutost. No, to nije način na koji Pismo funkcionira. To sam trebao primijetiti onda kad sam stihove sveo na formulu. Umjesto toga, Pismo je o trojedinom Bogu. Pismo je o poznavanju i pouzdanju u jednu osobu, a naše formule nas zapravo mogu odvratiti od te osobe i dovesti do toga da se pouzdamo u niz koraka.
Stoga, vratimo se našim stihovima i potražimo Kneza mira (Izaija 9,5).
Gospodin je blizu
Zapovijedi kao što su “Ne budite zabrinuti”, obično slijede nakon razloga zašto ne bismo trebali biti zabrinuti. U tom slučaju, razlog nam je promaknuo u prethodnom stihu: “Gospodin je blizu!” (Fil 4,5).
To mijenja sve. Naglasak nije na tome kako trebamo moliti. Naglasak je na Bogu koji nam se približio, koji čuje, i koji je s nama. Jedina stvar koja bi nas mogla odvojiti od Njegove ljubavi i prisutnosti su naši grijesi, a oni su oprani Isusovom krvlju.
Nije li istina da u ružnim situacijama prisutnost druge osobe može ublažiti naše strahove? Strah ne traži niz bezličnih koraka; traži osobu. Da sami hodate u nepoznatom mračnom mjestu, bojali biste se. No, držite li nekoga za ruku dok ste u tom mračnom mjestu, strahovi nestaju. Ako nas može utješiti prisutnost ljudskog bića, od kojeg smo mi sami možda jači i hrabriji, koliko više će nas utješiti obećana prisutnost vladajućeg Krista?
Ovo je put prema miru i utjesi. Razmišljajte o Emanuelu, što znači “Bog s nama”. Sjetite se kako nam je dan Isusov Duh (Ivan 14,27). On nije ograničen fizičkim tijelom koje ga ograničava na jedno mjesto i jednu osobu u isto vrijeme. On je sa svim Božjim ljudima cijelo vrijeme.
Emanuel će nam dati manu
Ali, što će On učiniti kada je s nama? Hoće li nam dati novac kojeg trebamo? Hoće li uništiti osobu koja nam želi nauditi? Hoće li čuvati djecu od svih nesreća? Imamo prilično dobru misao da je odgovor na ovo pitanje “ne uvijek”. Znamo da se loše stvari događaju Božjim ljudima. Što onda znači Božja prisutnost, kada iako Svemogući Bog, On ne koristi uvijek svoju moć na način na koji mi to želimo? Osjećamo se kao da smo ostavljeni tamo gdje smo počeli – pouzdajući se u neke korake, za koje se nadamo da će nam dati više mira. Mora postojati nešto više u tome što Bog govori.
I postoji nešto više. Prvo, trebamo razumjeti da kada Bog kaže da je prisutan (odnosno čuje, vidi, pamti), On zapravo kaže da radi nešto. On nikada nije pasivni promatrač. Drugo, ono što On radi je ovo: Daje nam ono što nam je potrebno onda kada nam je potrebno (Mt 6,19-34). U Novom zavjetu kaže da će nam dati milost koja nam je potrebna, a milost je dio tradicije koja započinje pojavom mane za potrebe Izraelaca u nevolji. U teškim trenucima, Bog nam obećava da će nam dati manu koja nam je potrebna.
On čak navodi kako će se to dogoditi (Izlazak 16). Ponekad se osjećamo kao lutalice koje oskudijevaju u pustinji sa svega malo nade za hranom i vodom. Bog će nam na vrijeme dati potrebitu manu. Neće nam dati toliko da će nam biti dovoljno i za sutra jer bismo se onda počeli pouzdavati više u manu nego u Emanuela.
Bog daje obećanje. On će vam dati manu – odnosno milost – kada vam je potrebna, ali ne prije. To znači da ćete biti zabrinuti ako prognozirate budućnost, jer tada radite svoje predviđanje koje se temelji na mani koja vam je ostala od danas, a nje nema. Ono što ne uključujete u svoje predviđanje je da ćete dobiti svježu milost onda kada vam je potrebna.
Ovo bi vam trebalo zvučati poznato. Sjetite se dana kad ste strahovali od nadolazećih događaja, a nije bilo tako strašno kao što ste očekivali. Dobili ste manu kad vam je bila potrebna. Sjetite se dana kad vas je iznenadilo nešto naročito teško. Premda je bilo bolno, primili ste milost da izdržite sa vjerom.
Imati ćemo teškoće u životu, u to nema sumnje. Pismo nam ne nudi kraljevstvo koje nas pošteđuje boli. Ipak, Kralj obećava da će biti s nama u svakom iskušenju i da će nam dati svu manu koja nam je potrebna kako bismo ga bolje upoznali, vjerovali mu, živjeli za Njega, i sve više se mijenjali kako bi sličili Isusu bez obzira što nas u pustinji života može zadesiti. Drugim riječima, On će nam dati najbolje od darova kada će nam pomoć trebati. Mana je unaprijed ukazivala na nešto mnogo bolje (Pnz 8,2-3); ukazivala je na Kruh života koji će zadovoljiti našu glad na takav način da nakon dva sata nećemo biti opet gladni. Mana je ukazivala na Isusa i ono što nam je dano u Njegovoj smrti i uskrsnuću.
Primjećujete li da se ikakva nada umiješala? Suprotno od zabrinutosti je nada. Zabrinutost predviđa da mana neće doći. Nada predviđa da će Bog biti s nama i dati nam nešto bolje od mane. Gdje se ovdje mir uklapa? Mir je pratilac nade.
Poniznost je put
Nada i mir ne dolaze bez borbe. Bog želi u nama izgrađivati nadu i mir polako, ali sigurno. To dolazi kad razmišljamo i hranimo se Pismom, hranimo se Kristom, i nastavljamo moliti za manu i milost. Kraljevstvo Božje raste kroz slabosti i zavisnosti od Kralja, a ne kroz brzinske pobjede bez krvi. Ako se osjećate imalo slabi, vjerojatno ste na pravom putu.
Ključno u ovoj borbi sa strahom i tjeskobom je dar poniznosti. To se savršeno uklapa, zar ne? U svojoj tjeskobi obično se brinemo oko onoga što volimo. Želimo imati kontrolu. Želimo uzeti stvari u svoje vlastite ruke kako bi zaštitili našu budućnost, no otkrivamo da je nemoguće upravljati svim mogućim nepredviđenim situacijama. Mi želimo zaštititi naše kraljevstvo. Ako istražite svoje brige, otkriti ćete da vam je često vaš plan važniji od Božjeg. Možda otkrijete da prihvaćate vlastitu interpretaciju Božjeg svijeta umjesto da se podvrgnete Božjim jasnim riječima o Njegovoj moći, ljubavi i skrbi.
Evo kako apostol Petar pronalazi vezu između poniznosti i brige:
“Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme. Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas.” (1. Petrova 5,6-7).
On traži od nas da učinimo samo jednu stvar – da se ponizimo pred Gospodinom. Poniznost se izražava prebacivanjem naših briga na jedinog moćnog i vjerodostojnog.
Kada dječji strahovi nisu umireni pokušajima utjehe roditelja, dijete nam zapravo govori, ili da je čudovište ispod kreveta snažnije od roditelja, ili da roditelj ne brine o najboljem interesu djeteta. Djetetov strah pokazuje nedostatak povjerenja i sigurnosti u roditelja. Za razliku od toga, poniznost čuje glas roditelja i vjeruje da u roditelja može imati povjerenja, čak i kada dokazi upućuju da su okolnosti izvan kontrole. Poniznost kaže: “Vjerujem ti više nego što vjerujem svojim očima ili svojoj mašti.” Poniznost znači podložnost.
To znači da nam samo informacija i znanje neće donijeti mir. Štoviše, moramo odgovoriti na ono što čujemo sa poniznošću i povjerenjem.
Rastite u miru za Božju slavu
Postoje koraci do mira, no oni su malo drugačiji od koraka koje poduzimamo kako bismo slijedili recept. Svi ovi koraci su osobni. Spoznajte Boga koji nam je blizu, očekujte bolju manu, i hodajte pred Njim u poniznosti. Nemojte odustati od potrage za mirom. Mir će vam omogućiti da se bolje osjećate, što je dobro, no postoji nešto veće što je u pitanju. U svijetu u kojem se istinski mir čini nemogućim, želimo biti izaslanici koji govore da nam je pravi mir dostupan jedino u Knezu mira. Uistinu, to donosi slavu Bogu.
Autor: Edward Welch; Prijevod: Vesna L.; © Tabletalk magazine; Izvor: Ligonier.org
