Medicinska sestra iz Irske, Deidre Morley, majka Conora (9), Darragh (7) i Carle (3) pokušala je prvo drogirati, a zatim i ubiti troje djece dan prije nego što ih je ugušila.
Ljepljivih trakama i vrećama za smeće ugušila ih je u dječjem šatoru za igru. Njihova tijela pronašao je otac Andrew McGinley nakon povratka sa službenog putovanja.
Na suđenju se izjasnila da nije kriva pod izgovorom mentalnog rastrojstva. Policajcima je rekla da osjeća “neiscrpnu tugu” i da nije voljela svoju djecu dovoljno. Kako je priopćeno iz policije, tvrdila je da djecu želi spasiti od “bola i patnje”, a da je zatim namjeravala poslije njihovog ubojstva sebi oduzeti život.
23. siječnja prošle godine navodno je stavila morofij u doručak dječaka i djevojčice u njihovoj kući u Dublinu. Na suđenju je rečeno da je odustala od tog plana nakon što su djeca ispljunula zalogaje.
Kobnog dana prvo je ugušila Darragh plastičnom vrećicom, a zatim je isto pokušala i s Carlom.
Kada je to učinila, odvela ih u sobu na kat i položila ih na krevete. Kada je shvatila da Carla još uvijek diše, začepila joj je usta i nos dok se djevojčica nije ugušila.
U tom trenutku najstariji sin, Conor, bio je još uvijek u školi. Otišla ga je pokupiti, a osoblju škole rekla je da mora izaći iz “obiteljskih razloga”. Uključila je dječji film dječaku i dozvolila mu da gleda televizor. Nakon toga mu je predložila da se malo igraju. Dohvatila je crnu vreću za smeće i ugušila dječaka.
Kasnije je priznala policiji da joj je Conor plačući rekao “stani mama, šta to rodiš” dok mu je stavljala vreću preko glave.
VIDI OVO: Medicinska sestra je mislila da nitko ne vidi što radi djeci, no jedna majka ju je razotkrila
“Ne idi gore”
Deidre je zatim popila lijekove, uzela bocu vina, ušla u auto i zakucala se svom snagom na kružnom toku. Ostala je živa, nekako je otišla do benzinske stanice, gdje je sve vrijeme lutala tamo-vamo, telefonirajući hitnim službama. Taksist koji se u to vreme našao tu odmah je primijetio da nešto nije u redu i nazvao pomoć.
U to vreme njen suprug, Andrew, vratio se sa službenog puta i zatekao vozila hitne pomoći i policije. Ispred stepeništa u kući stajala je cedulja na kojoj je pisalo “Ne idi gore. Žao mi je”.
Pored Conorovog tijela stajala je još jedna ceduljica, a na njoj je pisalo “ne vidim budućnost sa svim poremećajima i mentalnim bolestima koje me muče. Morala sam povesti djecu sa sobom. Potpuno sam pukla i nema mi pomoći. Jako mi je žao”.
“Mogla bih ih ubiti”
Policiji je rekla kako se sjeća da je pogledala na sat, bilo je oko podne i da je pomislila “mogla bih sada sve to učiniti. Mislim da mi je tada nešto kliknulo u glavi. Sad bih ih mogla ugušiti, sada bih ih mogla ubiti”.
Na suđenju je rečeno da je žena imala probleme sa mentalnom bolešću još u srpnju 2019. godine i da je tada primljena u mentalnu ustanovu u Dublinu. Pošto joj se mentalno zdravlje poboljšalo ona je otpuštena.
Suđenje za ovaj gnusan zločin koji je počinila još uvijek traje.
