Bog u svojoj Riječi poziva svoj narod da se ne izjednačuje s ovim svijetom, ali je privlačnost materijalizma, neumjerene želje za bogatstvom i onim što smatramo da bogatstvo može pružiti, vrlo snažna. Vrlo mali broj ljudi, bilo bogatih, bilo siromašnih, nalazi se izvan utjecaja materijalizma. Među njima su i kršćani.
Nema ničega lošeg u tome ako je netko bogat ili ako naporno radi da bi postigao uspjeh i osigurao sebe i svoje voljene. Međutim, kada novac ili težnja za novcem postane sveobuhvatna, znači da smo upali u Sotoninu zamku i počeli se “prilagođivati ovomu svijetu”. U ovom svijetu vlada mišljenje da dobar život, izobilan život, možemo osigurati isključivo novcem. Međutim, novac je maska iza koje se krije Sotona da bi zadobio našu vjernost. Materijalizam je Sotonino oružje upereno protiv kršćana. Uostalom, tko ne voli novac i ono što nam on može osigurati ovdje i sada? Međutim, novcem možemo postići samo trenutačno zadovoljstvo, njime ne možemo zadovoljiti svoje najdublje potrebe.
Bog ovoga svijeta
Novac je postao bog ovoga svijeta, a materijalizam njegova religija. Materijalizam je profinjen i lukav sustav koji nudi trenutačnu, ali ne i konačnu sigurnost.
Materijalizam nastaje kada želja za bogatstvom i imovinom postane važnija i vrednija od duhovne stvarnosti. Dobra koja posjedujemo mogu imati svoju vrijednost, ali njihova vrijednost ne treba posjedovati nas: “Tko novce ljubi nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka.” (Propovjednik 5,10) Kada je u pitanju želja za ovozemaljskim, koliko god imali, nikada nam nije dovoljno; neprestano nastojimo steći što više onoga što nas nikada ne može zadovoljiti.
Možda bismo to mogli reći na sljedeći način: oni kojima novac ili želja za novcem prožima cjelokupnu stvarnost, trebaju razmisliti o “Što, dakle, koristi čovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život?” (Marko 8,36) Ljudi okrenuti nevjerovanju i materijalizmu žive samo za sadašnjost. Zvuči li vam to poznato?
Bilo da smo bogati ili siromašni, želja za posjedovanjem može odvratiti naš um od onoga što je istinski važno i usmjeriti ga na ono što je privremeno i prolazno, što sigurno nije vrijedno gubitka vječnog života. Mi se vjerojatno nikada ne bismo poklonili pravom zlatnom ili srebrnom kipu. Ipak, i dalje možemo biti u opasnosti da obožavamo zlato i srebro, samo u drugom obliku.
Trgovci su reklamiranje svojih proizvoda pretvorili u umjetnost na svjetskoj razini. Njihova cjelokupna marketinška strategija izgrađena je na nastojanju da nas uvjere da ne možemo biti sretni ili zadovoljni ako nemamo proizvod koji oni prodaju. Uspješne kompanije stvaraju određeni proizvod, uvjeravaju nas da nam je potreban, a zatim nam ga prodaju. Činjenica je da im to uspijeva! Čak i kršćani, čija nada nije od ovoga svijeta, nisu zaštićeni od ove obmane.
Privlačnost materijalnih dobara
Svijet reklama je moćan. Kompanije troše milijarde da bi slike njihovih proizvoda doprle do nas. Gotovo uvijek koriste lijepe i privlačne osobe za reklamiranje proizvoda koje prodaju. Gledajući te reklame, vidimo sebe ne samo s tim proizvodom, već kao da smo poput osoba s tih reklama.
Materijalizam ne bi ni približno bio tako uspješan da suptilna (katkad i ne tako suptilna) čulnost nije utkana u reklamiranje. To je najmoćnija tehnika reklame i djeluje poput otrova na kršćane koji se bore protiv opasnosti materijalizma, odnosno na većinu od nas.
Reklame u kojima je čulnost povezana s određenim proizvodom mogu postati moćno oruđe. Trgovci prodaju svoju robu stvarajući uzbuđenje u umu potrošača. Takvo iskustvo djelotvorno pobuđuje maštu. Povesti ljude, koliko god bilo kratko, u neki drugi svijet, može djelovati skoro mistično. To postaje lažna religija koja ne nudi znanje niti duhovnu istinu, pa ipak je u tom trenutku toliko primamljiva i privlačna da joj mnogi ljudi ne mogu odoljeti. Želimo nešto, osjećamo da to zaslužujemo, pa zašto ne bismo imali? Nitko osim Boga ne zna koliko je novca potrošeno i koliko će tek biti potrošeno na proizvode za koje nas oglašivači uvjeravaju da su nam potrebni.
Ljubav prema svojem “ja”
“Dakako, po milosti koja mi je dana, kažem svakom od vas da ne drži do sebe previše — više nego treba do sebe držati — već neka drži do sebe pristojno prema mjeri vjere koju je Bog udijelio svakomu pojedinomu.” (Rimljanima 12,3)
Bog je rekao: “Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga!” (Ezekiel 28,17) Lucifer je obmanjivao sebe misleći da je uzvišeniji nego što jest. Kada je rekao u svojem srcu: “Bit ću poput Svevišnjega” (Izaija 14,14), otkrio je svoju slavoljubivost tražeći prava koja mu nisu pripadala. Samoobmana i slavoljubivost bile su dvije odlike Luciferovog palog srca.
Ovi tekstovi o Luciferovom padu govore da je iskonski grijeh bio narcizam, samodopadnost, koju rječnik određuje kao “neumjereno oduševljenje sobom, samoljublje, taštinu”. Koje osobine u svakom palom biću mogu biti veći pokazatelj samoobmane od ovih?
Ipak, ove osobine javljaju se mnogo češće nego što bismo pomislili. Nabukodonozor je oholo smatrao da je uzvišeniji nego što jest (Daniel 4,30). Farizeji su vjerovali u ovu zavodljivu iluziju (vidi Luka 18,11.12). Bogatstvo nas također može navesti na ovu prijevaru ako nismo oprezni.
Pavao poučava Timoteja da se čuva zlih ljudi (2. Timoteju 3,1-5), uključujući i “lakome”. Ljubav prema novcu može potaknuti pretjerano samopouzdanje, samoljublje i uobraženost. Ovo se događa zato što materijalizam ispunjava ljude koji posjeduju mnoga dobra pretjeranim osjećanjem važnosti. Kada netko ima mnogo novca, u opasnosti je da počne imati visoko mišljenje o sebi. Uostalom, svatko želi biti bogat, ali samo nekolicina u tome uspije. Zato bogati lako postaju samoljubivi, ponositi i hvalisavi.
Krajnja bezvrijednost materijalizma
Mnogi ljudi vole Boga. Oni su toliko usko povezani s Njim da materijalna dobra ne mogu izvršiti nikakav utjecaj na njih.
Materijalizam nam nudi identitet koji je sličan onome što posjedujemo. Drugim riječima, određujemo sebe na osnovi onoga što posjedujemo i što možemo kupiti ovozemaljskim dobrima. Jakov nas upozorava: “Zlato vaše i srebro zahrđa, i hrđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao oganj izjesti tijela vaša. Zgrnuste blago u posljednje dane!” (Jakov 5,3 — Varaždinska Biblija) “Zgrnuti” znači sakupiti i nagomilati mnoga blaga; što je još opasnije, u ovom blagu, bilo da ga je malo ili mnogo, mnogi traže svoj identitet (Luka 12,19-21). Materijalizam je oblik zamjene identiteta. To znači da je identitet mnogih od nas izjednačen s onim što posjedujemo. Naša imovina postaje naš Bog (Matej 6,19-21). Jedna je osoba rekla: “Ja sam ništa bez svoje imovine.” Žalosno je kada se poistovjećujemo samo s ovozemaljskim dobrima koja imamo. To je plitak, prolazan i u krajnjem smislu ništavan način života, posebno za nekoga tko tvrdi da je kršćanin. Poistovjećujemo li se s Bogom ili sa svojom imovinom? Naposljetku, izabrat ćemo jedno ili drugo.
Sotonin je cilj kupiti duše materijalnim dobrima i površnim zamkama koje su privlačne svakom srcu. Materijalizam ne govori, ali zna svaki jezik. Zna kako pružiti zadovoljstvo i bogatima i siromašnima, i nadahnjuje ih da kažu: “Imam sve što mi je potrebno; zašto bih se brinuo o nečem drugom?” Dakle, materijalizam izopačuje um; potiče ljude da se oslanjaju na ono što posjeduju, a ne na Boga. Međutim, sljedeće riječi nude lijek: “‘Ne silom ni snagom, već Duhom mojim’, veli Gospod nad Vojskama.” (Zaharija 4,6 — Varaždinska Biblija) Materijalizam se ne može oduprijeti vodstvu Duha Svetoga kada predamo sebe Bogu i Njegovom milošću odlučimo da nećemo dopustiti materijalizmu da vlada našim životom.
Autor: John H. H. Mathews; Izvor: Biblija-govori.hr
