Maske za lice nisu ugodne i izgledaju ružno pa ih nitko ne voli nositi. Evo zašto ih kršćani trebaju nositi, čak i ako im se to ne sviđa.
Osobno ne volim nositi maske za lice. Zbog njih mi se zamagle naočale, a brada me svrbi. Zbog maske je teško razgovjetno govoriti i gotovo je nemoguće vidjeti neverbalni dio komunikacije, koji je također važan. Imam rastuću kolekciju maski i nijedna mi ne pristaje. Ne znam gdje da ih spremim i čak i one najljepše izgledaju čudno. Zbog maski ne možemo zaboraviti depresivnu stvarnost da je koronavirus još oko nas; one su sveprisutan podsjetnik na to da je svijet kakvog smo znali u veljači daleko iza nas.
Ne sviđa mi se to što su maske za lice postale toliko djeljiv politički simbol, zbog toga što oni koji nose maske i oni koji ne nose jedni o drugima misle najgore: da su nositelji maski plašljiva, ugledna elita ili da oni koji ne nose masku mrze znanost i da iznad zdravlja svojih baka preferiraju svoju osobnu slobodu. Smiješno je da je došlo do politiziranja maski. No nisam iznenađen. Danas je sve u našem svijetu politizirano: sladoled, oštrice za brijanje, Harry Potter. Stoga, naravno da će zaštitne maske biti politizirane, pogotovo kada i sam predsjednik čini da budu takve.
Razumijem da smo brzi na tome da politiziramo stvari poput maski. Suočeni sa poplavom informacija (previše da bismo ih mogli probaviti), sukobljenim glasovima ”stručnjaka” i obiljem nedosljednosti i licemjerja od strane državnih vođa, bez razmišljanja ćemo se prikloniti onom političkom kampu gdje se već nalazimo.
Sumnjam kako je rastući, plemenski način življenja širom svijeta, povezan sa pretrpanošću informacijama, jer je jednostavno lakše samo prikloniti se nekoj skupini. Za većinu nas, neovisno, nijansirano potvrđivanje litanija kompleksnih problema nestvarno je za naše već preplavljene umove.
Za kršćane je važno izdići se iznad političke obojenosti i razmišljati na način što naša vjera kaže u vezi nošenja maski. Što kada bi nošenje maski bilo više oblikovano našim kršćanskim identitetom, nego nacionalnom ili političkom pripadnošću? Koliko god ne volim nositi maske i koliko da se slažem u vezi skepticizma u vezi njih, moja kršćanska vjera govori mi da nosim jednu kada se nalazim na javnim mjestima.
Kada pogledam Bibliju, naravno da ne vidim nigdje zapovijed o nošenju maski, ali vidim poziv; za činjenje barem četiri stvari.
Zašto trebate nositi maske za lice, čak i ako vam se to ne sviđa?
1. Voljeti svoga bližnjega. (Matej 22, 39)
Frustrira me to što je znanost u vezi maski za vrijeme koronavirusa bila nedosljedna. Malo je naporno to što doslovno sve nadležne službe govore o nošenju maski. No to nije iznenađujuće. Radi se o novom virusu i krizi koja se brzo širi. Vjerojatno još godinama kasnije nećemo saznati što je bilo ispravno, a što pogrešno u našem trudu da zaustavimo širenje koronavirusa. No konsenzus koji se širi jest da nošenje maski usporava širenje virusa i da stoga može spasiti živote.
Za kršćane koji su pozvani na ljubav prema bližnjima, nošenje maski u javnosti, posebno u interijerima, gdje socijalna udaljenost ne može biti zajamčena, izgleda kao jednostavan način za prakticiranje ljubavi prema bližnjima. Čak i ako vas živcira nositi masku i čak ako vas nije uvjerila znanost koja se nalazi iza svega ovoga, zašto ne nositi masku? S obzirom na nesigurnost u vezi širenja koronavirusa, ne bismo li trebali prakticirati zaštitne mjere, za dobrobit naših bližnjih, kako bismo spriječili mogućnost širenja zaraze?
2. Poštovanje vlasti (Rimljanima 13, 1-7)
Ovih je dana lako okrivljavati političare, jer je sigurno da mnogi od njih čine puno grešaka. No pokažimo im milost. Koronavirus je samo jedan od nekoliko kompleksnih i brzorastućih problema s kojim se suočavaju državne vlasti u svijetu. Umjesto da žurimo sa kritiziranjem političara, što ako bismo im ukazali povjerenje, na način da iskazujemo poštovanje prema njima i da vjerujemo kako oni daju sve od sebe za rješavanje situacije? Nadalje, iz poslanice Rimljanima 13 (ali i iz drugih dijelova, kao što su Titu 3, 1; 1. Petrovoj 2, 13-14) vidljivo je da kršćani trebaju iskazati poštovanje i poslušnost prema državnim vlastima, sve dok ta poslušnost nije u suprotnosti sa vodstvom Krista i Njegovim krajnjim autoritetom.
Kada dolazi do nošenja maski za kršćane, u slučaju da je vaš grad ili država proglasila nošenje maski obaveznim za okolnosti koje sada vladaju (kao što je kod mene), ne bismo li trebali slušati te odredbe? Slično, ako je vaša crkva donijela odluku od tome da se maske nose na javnim okupljanjima, u tom slučaju nosite maske radosno, prihvaćajući priliku za prakticiranje onoga što piše u Hebrejima 13, 17.
3. Za odavanje poštovanja slabima u našoj okolini. (Rimljanima 14)
Nažalost, u našim crkvama gdje nošenje maski nije obavezno, ono je stvorilo podjele. Neki ljudi ih nose, neki ne. Razumljivo, skupine ljudi će početi jedni o drugima pretpostavljati najgore; da su oni koji ne nose maske neobzirni i da sebe vide kao hrabre i snažnije, da su oni koji nose maske strašljivi i da njima upravlja strah te da im je potreban poticaj u smjeru rizika.
U Rimljanima 14 i 1. Korinćanima 8 i 10, Pavao govori da je važnije da, u smislu slobode, ”snažniji” kršćani ne prikazuju svoju slobodu na način da ona bude kamen spoticanja slabima. Kada ”slabiji” brat koji nosi masku uđe u crkvu, koja je prepuna ljudi koji ne nose maske, on jasno osjeti pritisak da makne masku, no to je točno ono ranjavanje slabih o kojem Pavao govori kada kaže da je ”grijeh protiv Krista”.
4. Za korištenje slobode za dobrobit evanđelja. (1. Korinćanima 9, 19-23)
Američki kršćani ponekad su skloni razumijevanju ”slobode” onako kako je ona definirana od strane američkog Ustava, umjesto da je shvaćaju kroz Bibliju. No nije pogrešno to što Biblija od nas nekada traži da se odreknemo tih sloboda za dobrobit evanđelja.
Pavao na primjer, djeluje kao da je sretan zbog toga što se odrekao svojih sloboda radi ljubavi prema bližnjima. (1. Korinćanima 8, 13) „Jer premda slobodan od sviju, sam sebe svima učinih slugom da ih što više steknem“. (1. Korinćanima 9, 19) Dalje piše: „Slabima bio sam slab, da slabe pridobijem; svima sam bio sve, da svakako nekoje spasim. A sve činim zbog evanđelja, da bih imao dio u njemu“. (1. Korinćanima 9, 22-23) Postoji velika misionarska moć u ovakvom stavu. Malo toga je ljepše od onoga kada svjedočimo da se netko odriče od svojih prava i sloboda za dobrobit drugoga.
Puno je toga na kocki u pogledu kršćanskog svjedočenja za vrijeme koronavirusa. Želimo li da nevjerni svijet gleda na kršćane kao na neobzirne širitelje virusa, koji svoje osobno zdravlje (okupljanje u svakoj prilici i ne nošenje maski, osim ako je to apsolutno nužno) stavljaju ispred zdravlja zajednice? Ili želimo da nas svijet gleda kao na kršćane koji ”služe svima”, koji su spremni odreći se svoje osobne slobode zbog Kristolike ljubavi prema bližnjima?
Ako malena smetnja nošenja maski može pomoći, ne samo u spašavanju života, već također i duša, pridobivanju mnogih za evanđelje, nije li to onda vrijedno truda?
Autor: Brett McCracken; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za portal Novizivot.net.
