Marija, Isusova majka je zasigurno najveći primjer vjere u Gospodina koji trebamo nasljedovati. Tko je ona bila i što možemo naučiti od Marije?
Jedna od mojih omiljenih biblijskih uzora je Marija iz Nazareta. U njezinom životu, pronašla sam obilje mudrosti za svoj vlastiti hod s Bogom.
Njezina priča ilustrira mnoge značajke jedne žene koju je Bog koristio kako bi ispunio svoju otkupiteljsku svrhu u našem svijetu.
Obična žena
Nije bilo ništa osobito neuobičajeno u vezi Marije. Ona nije bila iz bogate ili slavne obitelji. Kada se anđeo ukazao ovoj mladoj djevojci, ona je bila zaručena i nesumnjivo je radila ono što sve zaručene djevojke rade – sanjala da je udana za Josipa, dom u kojem će njih dvoje živjeti, obitelj koju će jednog dana imati. Sumnjam da je očekivala da će njezin život biti upotrijebljen na jedan neuobičajen način.
Marijin život nije bio značajan po temeljnim vrijednostima koje uzdiže naš današnji svijet – obiteljskoj pozadini, fizičkoj ljepoti, inteligenciji, obrazovanju, talentima i sposobnostima. Njezin život je postao značajan radi njezinog odnosa prema Isusu. “Gospodin s tobom!”, rekao joj je anđeo (Luka 1,28). To je ono što je razlikovalo život ove mlade žene. I to je ono što od drugih razlikuje i naše živote.
Žena koja nije dostojna
Ovu mladu ženu, Bog nije odabrao zato što je bila dostojna časti da bude majka Spasitelja. Anđeo je rekao Mariji: “Zdravo, milosti puna!” Taj se izraz može prevesti: “Ti, koja si milošću prihvaćena.” Ako je itko od nas prihvaćen od Boga, to je zbog milosti – a ne zbog nečega što smo učinili.
Sve je to zbog milosti. U Svetom pismu, uvijek iznova vidimo da Bog odabire ljude koji to nisu zaslužili. Bog nije pogledao s neba i rekao: “Vidim ženu koja mi može nešto ponuditi; mislim da ću je upotrijebiti.” Marija nije zaslužila da je Bog koristi; suprotno tome, ona je ta koja se divila Božjoj milosti što je izabrao nju.
Onog trenutka kada sebe počnemo promatrati kao instrumente koji su dostojni da ih Bog koristi, velike su šanse da ćemo prestati biti korisni u Božjim rukama.
Žena ispunjena Duhom
Mi, također, moramo biti ispunjeni Duhom ako želimo ispuniti svrhu za koju nas je Bog odabrao. Kada je anđeo rekao Mariji: “začet ćeš i roditi sina“, Marija je odgovorila: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” Bog ju je odabrao za zadatak koji je ljudski gledano bio nemoguć.
Zadatak zbog kojeg je Bog odabrao vas i mene nije ništa manje nemoguć. Možemo dijeliti Kristovo evanđelje s našim izgubljenim prijateljima, ali im ne možemo dati pokajanje i vjeru. Možete omogućiti klimu koja pogoduje duhovnom rastu vaše djece, ali ne možete učiniti ništa da bi oni imali srce za Boga. Potpuno smo ovisni o Njemu i tome da je On taj koji proizvodi svaki plod koji ima vječnu vrijednost.
Kao odgovor na Marijino pokazivanje slabosti i nedostatnosti, anđeo joj je obećao Božju snagu i dostatnost: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti.” (35. stih).
Nikada nemojte zaboraviti da vi sami ne možete učiniti ono na što vas je Bog pozvao. Ne možete odgojiti dijete, ljubiti svog muža, brinuti se o svojim starijim roditeljima, podložiti se svom šefu, podučavati u nedjeljnoj biblijskoj školi ili voditi proučavanje svoje male biblijske grupe.
Bog nas specijalizira u onome što je nemoguće, tako da kada se pobjeda zadobije, a zadatak bude izvršen, sebi ne možemo pripisati nikakvu zaslugu. Ostali znaju da to nismo mi učinili, i mi znamo da to nismo mi učinili. Uvijek se moramo podsjećati da kršćanski život možemo živjeti i Bogu služiti samo kroz snagu Duha Svetoga. Čim počnemo misliti da se možemo sami nositi u vlastitoj snazi, za Njega postajemo beskorisni. Moramo biti spremni maknuti se s puta, dozvoliti Bogu da nas preuzme, i dozvoliti mu da nas osjeni.
Žena na raspolaganju
Opremljena Božjim obećanjem, Marijin odgovor je bio jednostavan: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” (38. stih). Drugim riječima, “Gospodine, ja sam ti na raspolaganju. Ti si moj gospodar, ja sam Tvoja sluškinja. Predajem Ti se da me koristiš na koji god način odlučiš. Moje tijelo je Tvoje; moja maternica je Tvoja; moj život je Tvoj.”
U tom činu predanosti, Marija je sebe ponudila Bogu kao živu žrtvu. Željela je da je Bog koristi za Njegovu svrhu – bila je voljna pretrpjeti gubitak ugleda koji će zasigurno uslijediti kada ljudi saznaju da ima dijete, bila je voljna pretrpjeti izrugivanje, pa čak i moguće kamenovanje koje je bilo dopušteno po Mojsijevom zakonu, bila je voljna pretrpjeti porođajne muke rađanja djeteta. Marija je bila voljna odustati od svojih vlastitih planova i rasporeda, kako bi njezine ruke preuzele Božje ruke u ispunjavanju Njegovog plana.
Žena koja slavi
Kada Bog stavi izazovne okolnosti u naše živote, ili ga slavimo, ili se bunimo. Sramim se reći da sam bila više nego grintava – čak i u vezi službe. “Oh, Gospodine, umorna sam od putovanja. Moram li ići tamo? Ovo je tako teško! Zašto se moram baviti s tom osobom?” Prisjetim se djece Izraelove u pustinji koja su često mrmljala. “Kamo sreće da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji!”, gunđali su. Jednog dana, Bog je konačno, u suštini, rekao: “Želite umrijeti u pustinji? U redu, umrijeti ćete u pustinji!” (vidi Brojevi 14,2; 28-30). Budite oprezni što govorite kada mrmljate – Bog bi vam mogao to ispuniti.
No, kada je Marijin život bio okrenut naglavačke, kada je bila suočena sa drastičnim promjenama u svojim planovima, odgovorila je sa štovanjem i slavljenjem. “Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju” (Lk 1,46-47). Tako započinje njezino veličanje – jedan od najvećih hvalospjeva koji je ikada upućen prema nebu. Ona je slavila Boga radi Njegovih divnih djela, radi Njegove milosti, i radi toga što je nju odabrao da sudjeluje u Njegovom velikom planu otkupljenja.
Žena Riječi
Njezina molitva u Luki 1,46-55 uključuje najmanje desetak citata iz Starog zavjeta. U to doba, žene nisu imale formalno obrazovanje; Marija je vjerojatno bila nepismena. Ali je slušala čitanje Riječi, i sakrila je Riječ u svoje srce. Njezin život i njezine molitve su bile ispunjene Pismom.
Jedna od naših najvećih potreba kao žena je postati žena Riječi, tako da su naše molitve, naši odgovori i naše riječi zasićene Božjim načinom razmišljanja. Svijet ne treba čuti naša mišljenja. Kada nam prijatelji dođu po savjet u vezi s postupanjem prema njihovoj djeci, šefu, financijama, strahovima, depresiji, ili s drugim pitanjima, oni ne trebaju čuti ono što mi o tome mislimo. Trebali bismo ih biti u stanju dovesti do Riječi i reći: “Nemam odgovore na sva pitanja, ali znam Onoga koji ima. Evo što kaže Božja Riječ o ovoj situaciji.”
Ranjena žena
Osam dana nakon što je Isus rođen, Marija i Josip su uzeli dijete i donijeli ga u Hram (Luka 2,21-35). Šimun, koji je čekao dolazak Mesije, uzeo je Krista-dijete u svoje naručje i blagoslovio ga. Šimun je govorio o tome kako će to dijete biti znak kojemu će se protiviti – nagoviještajući križ i patnju kojoj će biti podvrgnut. Šimun je pogledao Mariju i rekao joj riječi koje tada nije potpuno razumjela, sve dok 33 godine kasnije nije stajala pod križem Sina. Toga dana se zasigurno sjetila Šimunovih riječi: “a i tebi će samoj mač probosti dušu” (35. stih).
Tamo na Kalvariji, vjerujem da je taj mač probio Marijinu dušu, i to na više načina. Prvo, kao majka gubila je svog sina. Odustala je od njegovog života. Čak i kad je položio svoj život, ona je odustala od svoga sina zbog spasenja i otkupljenja svijeta.
PROČITAJTE: Što nas Marija uči o vjeri?
Majke, jeste li položile svoju djecu poradi Krista i Njegovog kraljevstva? Kako je žalosno povremeno vidjeti kršćane kao roditelje koji priječe položiti živote svoje djece zbog Krista. A kakve li samo radosti vidjeti roditelje koji rado svoju djecu prepuštaju volji Božjoj.
Još je jedna rana probola Marijino srce – ova je čak bila još dublja od prve. Vidite, ona je razumjela da njezin sin umire, ne samo za grijehe svijeta, već i za njezine grijehe. Čak i prije nego što je rođen, ona ga je prepoznala kao “Boga, svoga Spasitelja” (Luka 1,47). Dobra, kakva je bila, Marija ipak nije bila dovoljno dobra da sama po sebi dođe na nebo. Kao što je to istina sa svakim od nas, ona je isto svoju vjeru morala staviti na razapetog Sina Božjega, koji je umro umjesto nje. Dok je stajala pod tim križem, možda se sjetila riječi proroka Izaije: “Za [moje] grijehe probodoše njega, za opačine [moje] njega satriješe. Na njega pade kazna – radi [mojeg] mira, njegove [me] rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju.” (Izaija 53,5-6).
Marija je bila ranjena žena – ranjena ne samo radi svoje boli, već radi svog grijeha. Dok je gledala na svog raspetog sina, shvatila je da je On uzimao na sebe njezine rane. I kao što je vjerovala, bila je iscijeljena – očišćena od svojih grijeha. Tri dana kasnije, kada je saznala da je pobijedio smrt i da je živ, znajući da je Njegovom smrću postala iscijeljena, pridružila se ostalim učenicima u dijeljenju Radosne vijesti o Njegovom izmirenju sa ranjenim, grešnim svijetom, kako bi i drugi također spoznali Njegovo iscjeljujuće spasenje.
Više od 2000 godina, njezin je život portret pobožnosti ženama koje, poput Marije, čeznu za tim da ih Bog koristi.
Autor: Nancy Leigh DeMoss; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Reviveourhearts.com
