Marija iz Betanije bila je žena koja je demonstrirala veliku vjeru i ljubav prema Kristu. Najbolje je poznata po tome što je sjedila pored Isusovih nogu (Luka 10, 38-42), po svojoj interakciji s Kristom nakon Lazarove smrti (Ivan 11) i po tome što je pomazala Krista skupocjenim parfemom, prije Njegove smrti na križu. (Ivan 12, 1-8)
Očigledno je postojalo blisko prijateljstvo između Marije, njezinog brata Lazara, njezine sestre Marte i Krista. U Luki 10, Marijina sestra Marta otvara svoj dom za Isusa.
Luka je zabilježio sljedeće: „Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu.“ (Luka 10, 39) Sjesti pored nogu učitelja bilo je židovsko izražavanje nečega za što su oni uvježbavani. (Djela 22, 3)
Marija iz Betanije, Marta, njena sestra i Isus
Marija je učila od Krista na način koji je prvenstveno bio rezerviran za muškarce. Nakon što se Marta pobunila zbog toga što je morala raditi u kuhinji sama, Krist joj je odgovorio: „Samo je jedno potrebno. Marija je najbolji dio izabrala, koji joj se neće oduzeti.“ (Luka 10, 42) Krist je branio Marijin izbor, jer je željela biti u Njegovoj prisutnosti i njezino pravo na učenje izravno od Njega, zajedno s drugim učenicima.
Neko vrijeme kasnije, Marijin brat Lazar se razbolio i sestre su poslale po Krista uz riječi: „Gospodine, onaj kojeg voliš je bolestan.“ (Ivan 11, 3) Biblija nam potvrđuje da je ”Krist volio Mariju, njezinu sestru i Lazara”. (Ivan 11, 5) To znači da je između njih uspostavljen intiman, prijateljski odnos. No ipak, Krist je ostao još dva dana ondje gdje je bio, a za to je vrijeme Lazar umro. Krist je znao sljedeće: „Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.“ (Ivan 11, 4) Kada je Krist konačno stigao u Betaniju, Marta je otišla ispred Njega. Nakon razgovora s Njime, rekla je Mariji sljedeće: „Učitelj je ovdje i zove te.“ (Ivan 11, 28) Nakon što je to čula, ustala je i otišla k Njemu. Marija, bez obzira na svoju tugu, odmah je poslušala Gospodinov poziv i brzo je otišla k Njemu.
VIDI OVO: Koliko se Marija spominje u Bibliji?
„A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.“ (Ivan 11, 32) Svoju je tugu predala Kristu, dok je u isto vrijeme izražavala vjeru u Njegove sposobnosti. „Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen. I zaplaka on.“ (Ivan 11, 33; 35) Marijina je patnja rastužila Krista. Iako je znao da će uskrsnuti Lazara od mrtvih, ipak je odvojio vrijeme kako bi tugovao s Marijom. Ovdje je jasno prikazana ljubav i suosjećanje, koje je Krist osjetio prema Mariji. Lazarovo uskrsnuće samo će neizbježno povećati Marijinu vjeru, koja je već bila čvrsta.
Marija iz Betanije pomazuje Isusu noge
Tijekom tjedna prije Kristove smrti, Matejevo, Markovo i Ivanovo evanđelje bilježe ono što izgleda kao dva odvojena pomazanja Krista. Luka bilježi drugačije pomazanje, koje se dogodilo prije u Kristovoj službi. (Luka 7, 36-50) Ivan bilježi prizor pomazanja Krista, koje je učinila Marija iz Betanije, šest dana prije Pashe. On bilježi: „Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od onih koji su sjedili za stolom. Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.“ (Ivan 12, 1-3) Marija se ponizila tako što je iskoristila svoju kosu za ovaj javni čin služenja. Samo nekoliko dana kasnije, sam Mesija će obrisati stopala svojih učenika, učeći ih tako kako da služe jedan drugome, dok je još uvijek vjerojatno mirisao na ulje, kojim je Marija pomazala Njega. (Ivan 13)
Juda, koji će kasnije izdati Krista, se požalio da je to ulje za pomazanje trebalo biti prodano i da se novac trebao darovati siromasima. No on nije uistinu bio zabrinut za siromahe; kao blagajnik skupine, sam bi znao ukrasti novac za sebe. (Ivan 12, 6) Krist je branio Mariju govoreći: „Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek.“ (Ivan 12, 7-8) Slične situacije zabilježene su i u Markovom i Matejevom evanđelju, kada je neimenovana žena pomazala Kristovu glavu dva dana prije Pashe, u domu Šimuna gubavca. (Matej 26, 6-13; Marko 14, 3-9) Krist je branio tu ženu riječima: „Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop.“ (Marko 14, 6; 8)
Marija iz Betanije je čini se znala da se bliži Kristova smrt
Izgleda kao da su Marija iz Betanije i druga žena znale da se bliži Kristova smrt. On je jasno rekao svojim učenicima da je to tako, što znači da ima smisla da bi onda i Marija to znala. (Matej 16, 21; Marko 10, 32-34) Marija iz Betanije i druga žena pomazale su Krista skupocjenim pomastima, ulažući tako vrijedne stvari u Krista i u djelo koje će On obaviti.
Marija iz Betanije pokazala je svoju vjeru u Krista slušajući Njegova učenja, kroz predavanje svojih osjećaja Kristu i kroz činjenje poniznog djela služenja. Činimo i mi isto i služimo našem Gospodinu s istim žarom.
Izvor: Compellingtruth.org; Prijevod: Ivan H.
