Maria Arbuckle jedna je od tisuća neudanih žena koja je bila prisiljena odreći se sina. Prošla je kroz traumatična iskustva u domovima za majku i djecu u Irskoj.
Kada Marija razmišlja o tom periodu, prvo što joj pada na pamet je dječja soba s brojnim krevetićima i sjećanje na sina Paula. Prisjeća se kako ga je hranila tijekom posjeta, dok su joj radnici govorili: “On više nije tvoj, ne pripada tebi.” Te riječi ostale su joj urezane u sjećanje i nakon 40 godina.
Maria je imala 18 godina i bila u šestom mjesecu trudnoće kada su je socijalni radnici smjestili u dom u blizini Dublina. Odgojena u udomiteljskoj obitelji gdje je često trpjela zlostavljanje, tada je već bila prekinula dugu vezu, nemajući kontakt ni s udomiteljskom obitelji ni gdje otići. Radila je u kladionici kako bi preživjela.
U domu su joj rekli da nema izbora jer nema partnera, dom ni obitelj. Najteži trenutak u njenom životu bio je dan kada je potpisala papire za odricanje od sina. “Socijalni radnici su mi doveli Paula da ga vidim posljednji put. Samo sam plakala, a danas osjećam samo bijes kada se toga sjetim”, prisjeća se Marija sa suzama u očima.
Mnoge žene poput Marije bile su smještene u ove domove tijekom druge polovice 20. stoljeća. Vođeni od strane vjerskih organizacija i socijalnih službi, ti su domovi omogućavali ženama da u tajnosti rode i predaju djecu na posvajanje.
Prema izvještaju iz 2021., oko 9.000 beba umrlo je u tim ustanovama, a žene su često trpjele psihičko i emocionalno zlostavljanje. Tijekom iskopavanja u dvorištu jedne ustanove u Tuamu 2017. godine, otkrivena su tijela beba.
Punih 40 godina je tražila sina
Posljednji dom ovog tipa u Irskoj zatvoren je 1998., 17 godina nakon što je Marija rodila sina i dala mu ime prema svom biološkom bratu. Paula je tražila punih 40 godina, prisjećajući se njegovih smeđih očiju i tamne kose. “Nikada nisam znala je li živ ili mrtav. Svaki njegov rođendan mučila me pomisao što ne znam ništa o njemu.”
Nakon izlaska iz doma, Maria se udala za muškarca kojeg je upoznala dok je igrao bilijar. Kasnije je rodila još petero djece i preselila se u Lincolnshire, gdje i danas živi. Kada je 2021. dobila poziv od socijalne radnice koja joj je rekla da su pronašli Paula, to je bilo neposredno prije njegovog 40. rođendana. Poslala mu je pismo, ali nije uključila fotografije njegove braće i sestara.
“Čujem da si me tražila”
Nakon višemjesečne tišine, jednog dana primila je zahtjev za prijateljstvo na Facebooku. Bila je šokirana kada je dobila poruku: “To sam ja, tvoj sin Paul. Čujem da si me tražila.” Dopisivali su se, a zatim ju je pozvao da ga posjeti. Kada su se sreli, Maria ga je čvrsto zagrlila.
“Znala sam da više nije beba, ali je šok bio ogroman. Ipak, bio je to trenutak velike sreće, pogotovo kad sam čula da je imao divno djetinjstvo,” rekla je Marija. Danas su redovno u kontaktu, no priznaje da Paul, koji sada nosi drugo ime, još uvijek osjeća teret prošlosti. “Koliko god razgovarali, on uvijek sumnja da sam ga napustila,” kaže Marija.
