Ako se krećete u kršćanskim krugovima, možda ste čuli riječ “Maranatha” u pjesmama ili u razgovoru. Što znači “Maranatha”?
Prvi kršćani, koji su živjeli pod rimskom vlašću, pozdravljali su se aramejskom riječju “Maranatha”, što znači “Gospodin dolazi” ili “Dođi, Gospodine”.
Rimljani su se prema kršćanima odnosili kao prema izdajnicima, jer Cezara nisu htjeli priznati bogom. Oni koji su bili pod rimskom vlašću morali su Cezara nazivati ”Gospodinom”, ali kršćani su to odbili, jer su vjerovali da je Isus jedini Gospodin.
Živeći u nepovoljnim životnim uvjetima, vjernike je držala nada u Gospodinov dolazak. “Maranatha!” je postao uobičajen pozdrav potlačenih vjernika, zamjenjujući židovski pozdrav šalom (“mir”). Isusovi sljedbenici znali su da mira neće biti jer im je Isus to rekao.
“U svijetu ćete imati nevolju; ali ne bojte se, jer ja nadvladah svijet.” (Ivan 16, 33)
Maranatha: Što znači u Bibliji?
Prvi kršćani su znali da će se Gospodin vratiti da uspostavi svoje kraljevstvo, i ta ih je istina tješila. Stalno su se podsjećali da Gospodin dolazi. Čak je i Isus prije odlaska na nebo rekao nekoliko prispodoba koje se odnose na čekanje i pripremljenost za Njegov povratak (Matej 25, 1-13; Luka 12, 35-40).
“Maranatha!” ili “Dođi, Gospodine!” izražava čežnju vjerničkih srca da se Isus vrati drugi put, ne kao beba koja ulazi u našu bol, već kao Kralj koji dolazi ispraviti sve stvari i učiniti sve novo. Ova fraza podsjeća nas na ono što su anđeli rekli učenicima iz Djela apostolskih 1:
I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: “Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo. (Djela 1, 10-11)
Isusov prvi dolazak donio je nadu, a Njegov drugi dolazak donijet će radost koja će zauvijek uživati oni koji ga slijede. Živimo u neurednoj sredini između ove dvije točke. Slavimo Boga što je Krist prije više od dvije tisuće godina došao i omogućio nam spasenje. I radujemo se i vjerujemo Bogu da će Krist ponovno doći. Balansirajući svoj život između ova dva dolaska, pronalazimo perspektivu ovog trenutnog postojanja u kojem se nalazimo i u vjeri iščekujemo da Ga gledamo “oči u oči”.
“Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!” (1. Korinćanima 13, 12)
Kršćani, budite spremni!
Danas, stoljećima kasnije, kršćani još uvijek iščekuju Isusov povratak s velikom nadom. Kršćanima se kaže da budu spremni u svako doba i da se pripreme za Njegov drugi dolazak, baš kao što su to činili kršćani iz prvog stoljeća.
“A o vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam. Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. Dok još budu govorili: “Mir i sigurnost”, zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći. Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo.” (1. Solunjanima 5, 1-6)
Svaki dan bismo trebali očekivati da On dođe i svaki dan bismo trebali čeznuti za Njim. Maranatha nas podsjeća da pazimo na vječne stvari. Zadržavati se na materijalnim stvarima znači biti u stalnom mentalnom previranju. Gledajući dolje, vidimo zemlju; gledajući oko sebe, vidimo zemaljske stvari. Ali, podižući pogled, imamo nadu u skori dolazak našega Gospodina Isusa Krista.
“Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu! Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad! Vani pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i čini laž.” (Otkrivenje 22, 12-15)
