Kota Burden nije ni slutila da će obična gripa prerasti u ozbiljnu medicinsku krizu.
Krajem siječnja njezina je kći oboljela od gripe tipa A. Kota je najprije liječila uobičajene simptome poput groznice, povraćanja, bolova u tijelu, začepljenog nosa i kašlja.
Nakon tjedan dana činilo se da se djevojčica oporavlja, ali 2. veljače stanje joj se naglo pogoršalo.
U viralnom TikTok videu Kota je dokumentirala događaje koji su doveli do hitne medicinske situacije i dijagnoze rabdomiolize – rijetke, ali ozbiljne komplikacije gripe, prenosi People.
Djevojčica se probudila i pokušala ustati iz kreveta, no odmah je pala. Rekla je majci da je noge jako bole i da ne može hodati. Kota je isprva mislila da su to samo preostali bolovi u mišićima, ali tijekom dana stanje se pogoršavalo.
Djevojčica je hodala na prstima, nije mogla osloniti stopalo na pod, a navečer više nije mogla podići noge niti pomicati prste. Tada je majka shvatila da nešto ozbiljno nije u redu.
Kontaktirala je dežurnog pedijatra, koji joj je savjetovao hitan odlazak u bolnicu. Kota je bila prestrašena jer joj se činilo da je kći paralizirana. Liječnici su brzo posumnjali na rabdomiolizu, a krvne pretrage potvrdile su dijagnozu.
Razina mišićnih enzima u krvi djevojčice bila je 950 – znatno iznad normale (ispod 200 za djecu njezine dobi). To je značilo da joj se mišići doslovno raspadaju.
Prema američkom CDC-u, rabdomioliza nastaje kada oštećeno mišićno tkivo otpušta proteine i elektrolite u krv, što može uzrokovati ozbiljna oštećenja organa, aritmije, napadaje, zatajenje bubrega i trajne posljedice.
Liječnici su objasnili da je djevojčica već bila oslabljena jer je prije samo desetak dana imala operaciju krajnika, uklanjanje adenoida i postavljanje cjevčica u uši. Zbog toga se njezino tijelo nije moglo dovoljno učinkovito boriti protiv gripe.
Hvala Bogu, liječnici su joj intravenskim tekućinama isprali bubrege kako bi uklonili opasne proteine. Već idućeg jutra ponovno je mogla pomicati noge, a nakon dva dana u bolnici ponovno je prohodala. Trećeg dana je otpuštena kući.
Osvrćući se na cijelo iskustvo, Kota ističe koliko je važno osluškivati roditeljski instinkt. Kaže da je zahvalna što je prepoznala da nešto nije u redu i reagirala na vrijeme. Da je čekala dulje, njezina bi kći mogla pretrpjeti trajna oštećenja.
