Danielle Peebles, 42-godišnja majka petero djece, suočila se s teškim zdravstvenim problemima nakon što je zbog prekomjerne težine od 178 kilograma postala nepokretna.
Njezina velika želja da bude aktivna baka svom prvom unuku, da ga može gurati u kolicima i ne propustiti nijedan važan trenutak, potaknula ju je na drastičan korak. Zbog dugih lista čekanja na operaciju u Velikoj Britaniji, Danielle se 2023. godine odlučila na operaciju smanjenja želuca u Turskoj, za što je izdvojila gotovo 3000 funti.
Iako je operacija u početku prošla bez komplikacija, Danielle je ubrzo po povratku kući počela osjećati da nešto nije u redu. “Bila sam očajna. Godinama sam nakupljala kilograme. Na NHS-u se dugo čeka na operaciju i to razumijem, ali nitko mi nije mogao reći koliko će to trajati”, izjavila je za Manchester Evening News.
“Željela sam se popraviti, biti bolja majka i baka što je prije moguće jer se moj unuk trebao roditi. Mislila sam da radim najbolje za nas. Bila sam nervozna, to je bila velika operacija, ali činilo se da je sve prošlo glatko i osjećala sam olakšanje što se nakon toga osjećam dobro.”
Više nije osjećala noge
Međutim, po dolasku kući, Danielle je počela imati ozbiljne probleme s prehranom. “Od trenutka kad sam stigla kući, jednostavno nisam mogla jesti, nisam mogla ništa zadržati, jedva sam mogla popiti tekućinu. To je trajalo tjednima i mjesecima, jednostavno nisam mogla ništa tolerirati.”
Pokušala je potražiti pomoć u turskoj bolnici, ali su joj savjetovali da ode na hitnu pomoć u Velikoj Britaniji, gdje su joj liječnici rekli da je samo dehidrirana.
U siječnju 2024. Danielle se srušila nakon što su joj noge počele trnuti, a kada se probudila u bolnici, više nije osjećala noge. “Nikada prije nisam imala operaciju mršavljenja, pa nisam znala je li to dio oporavka. Ali onda sam se srušila i kad sam došla k sebi, bila sam paralizirana od vrata prema dolje i nisam mogla hodati”, prisjetila se. Dijagnosticirana joj je nutritivna neuropatija, rijetki, ali ozbiljni nedostatak vitamina.
Nakon pet mjeseci provedenih u bolnici, daleko od svoje djece, Danielle je zahvaljujući napornom radu medicinskog tima i vlastitoj upornosti uspjela ponovno stati na noge i samostalno izaći iz bolnice.
“Prvi put sam podigla glavu da ponovno zagrlim sina nakon mjeseci. Mogu hodati, ali imam još dug put pred sobom. Ipak, radim više nego što sam ikad mislila da ću moći”, zaključila je Danielle, čija priča služi kao podsjetnik na moguće rizike medicinskih postupaka u inozemstvu i važnost informiranja o svim potencijalnim nuspojavama.
