Kada je saznala strašnu vijest, mama je htjela dati na posvajanje blizance s Downovim sindromom, no nešto ju je natjeralo da se predomisli.
Kada je Julie McConnel saznala da je trudna i da nosi blizance, suočila se sa strašnom vijesti. Razmišljala je o tome da svoju djecu da na posvajanje.
Jednog je dana došla na rutinski pregled gdje su joj rekli strašnu vijest – njezini blizanci imaju Downov sindrom.
I ona i suprug bili su u četrdesetim godinama i znali su da se komplikacije u trudnoći povećavaju s godinama. Ali sada su se morali suočiti sa stvarnošću i pred njima je bila odluka.
Brzo su izbacili pobačaj kao opciju. Odavno su odlučili da će imati što je više moguće djece, ali jesu li zaista sposobni odgajati dijete s Downovim sindromom, i to blizance?!
Još je bila gora činjenica da imaju punu kuću, to jest već su imali četvero djece. Ako na svijet donesu još dvoje, kojima je potrebna posebna briga, sve bi moglo puknuti po šavovima.
Prvo su mislili da je davanje djece na posvajanje dobra ideja
Prvo su mislili da je davanje djece na posvajanje dobra ideja, da djeca dobiju obitelj koja će im se moći u potpunosti posvetiti. No što su dulje razmišljali o odluci, osjećali su ogroman teret – nisu htjeli plod svoje ljubavi dati u nepoznato.
Iz znatiželje su se raspitali i otkrili Nacionalnu mrežu za posvajanje djece s Downovim sindromom, te su čak pronašli obitelj koja je bila voljna posvojiti blizance.
Ali ovo je saznanje dovelo do još težeg tereta, pa su počeli istraživati kako odgajati dijete s Downovim sindromom.
Uskoro su počeli vjerovati u svoju sposobnost da će moći odgojiti blizance, ali sumnje su i dalje postojale.
Kada je došao dan poroda i kada je pogledala svoja dva dječaka, Julie je shvatila da ih ne može dati nikome. Sama ideja da ih da na posvajanje činila se čudna. Suprug se složio i uskoro su pod krov doveli prinove.
Sada svi žive sretni i zadovoljni sa dva mališana koji imaju šaroliku i posebnu osobnost.
