Ako se Isus čudio nevjeri učenika tijekom svoga vremena na zemlji, što mora misliti o nama danas?
Pitate li se ikada zašto su učenici bili u takvu neznanju o Kristovim putovima i vječnim naumima Božjim? Zašto su, nakon što su tri godine sjedili pod blagoslovljenim propovijedanjem Spasitelja svijeta, ostali slijepi, nepripremljeni za stvari koje su dolazile? Zašto je njihovo razumijevanje križa i uskrsnuća bilo tako ograničeno?
Bilo je to jer nisu slušali s vjerom! U nekoliko prilika Isus ih je ukorio: “O ljudi bez razumijevanja i spore pameti za vjerovanje svega što su proroci govorili” (Lk 24,25).
“Malovjerni, zašto se toliko strašite” (Mt 8,26). Imali su malo vjere – srca koja su bila spora vjerovati njegovoj Riječi. I ostali su prazni, nepripremljeni, zbunjeni – zaslijepljeni nevjerom!
Ako se Isus čudio nevjeri učenika tijekom svoga vremena na zemlji, što mora misliti o nama danas? Niniva se pokajala nakon samo jedne propovijedi, vjerujući svakoj riječi koju je Jona ispropovijedao. Međutim, Amerika je čula tisuće upozorenja mnogih proroka, ali mnogi takozvani Duhom ispunjeni vjernici ne obraćaju pozornost na njih. Oni kažu: “Ne želim to više slušati.” I onda to jednostavno sve izbacuju iz uma!
Koliko ste upamtili od onoga što ste čuli? Kako duboko je to prodrlo u vašu duhovnu narav? Ako Riječ Božja nije primljena s vjerom – ako ga ne tražimo s vjerom da nam pomogne primiti je i upotrijebiti – završit ćemo uzimajući i odabirući samo ono što nam se sviđa. A mi obično uzmemo blagoslove, milosrđa i udobnosti, a otresemo se zahtjeva, ukora i upozorenja.
Pouzdanje čini da Božja Riječi stvara svoj put u naš duh. A vjera žigoše to na našu osobnost i um tako da se nikada ne zaboravi.
Autor: David Wilkerson; Izvor: Worldchallenge.org
