Roditeljima je drago kada njihovoj djeci druga djeca dođu u posjet, no ono što ih ne raduje jest nered koji ostave. Zvuk smijeha koji dopire iz dnevnog boravka i komešanja iz podruma stavili su majci osmjeh na lice.
Ponekad ipak saznanje da je vaša kuća mjesto okupljanja može djelovati opterećujuće. Čišćenje mrvica, pranje mnoštva ručnika, pečenje beskonačnih količina pizza, spoticanje preko tolikog broja cipela. Ispražnjeni zamrzivač i police s hranom ne treba ni spominjati.
Heather Duckworth iz Ljubavi, vjere i kaosa je majka kojoj su svi ovi osjećaji itekako poznati. Na Facebooku je podijelila da većina roditelja sa svojom djecom ima samo 18 ljeta i dok se to osamnaesto ljeto bliži svome kraju, počela se osjećati drugačije zbog tog mnoštva cipela koje je nalazila na svome trijemu.
PROČITAJTE: Ante Rebić platio kredite svim mještanima svog rodnog sela
„Ove cipele su pokazatelj da je došlo ljeto i da je školi došao kraj. Ove cipele znače da u mojoj kući vjerojatno nije ostalo ništa hrane. Ove cipele znače buku i kaos, smijeh i glazbu. One znače da su u mojoj kući djeca koja se izležavaju na mome naslonjaču, koja plivaju u mome bazenu, koja igraju hokej po zraku ili negdje gledaju film. Ove cipele znače da je naša kuća danas određena kao mjesto za druženje“.
No jednoga dana, prije nego što je zagunđala ugledavši mnoštvo cipela, zastala je i osjetila kako ju preplavljuje val tuge. Djeca kojima pripadaju te cipele su provodila u ovoj kući četiri godine. One pripadaju djeci koja su se igrala s njezinom, koja su išla u isti razred kao i njezina još od osnovne škole, djeca koju je ona gledala kako odrastaju baš kao i svoju. No iduće jeseni te cipele će otići negdje drugdje. Melankolična misao ušuljala se u njezin um.
„U mojoj kući se odvijaju velike promjene – promjene i za mene i za moju djecu. Moje srce to zna i osjeća i zbog toga me pogled na ove cipele čini tužnom. Ovo je gorko-slatki dio roditeljstva… ova tranzicija od toga da su kod kuće do toga da ih gledam kako odlaze. Moja glava zna da je to dobro, ali moje srce… to jednostavno boli“.
Prizor tih cipela je značio da su djeca kod kuće. To je značio da Heather zna gdje su, s kime se druže i da su svi sigurni pod njezinim krovom.
Ipak, te cipele neće još dugo vremena biti tu. Uskoro, dok njezina djeca budu činili prve velike korake prema ulasku u svijet odraslih, te cipele će se nalaziti u spavaonici nekog doma koji se nalazi na drugom kraju države.
„Svjesna sam toga da idućeg ljeta možda neću vidjeti sve ove cipele. Ova misao okružila je moju glavu poput mračnog oblaka, pokušavajući ukrasti radost sadašnjeg trenutka. Otresla sam glavu i pokušala sam otjerati te sjetne misli. Ne želim da mi tuga onoga što bi se moglo dogoditi upropasti radost današnjega dana. No sve se češće moram podsjećati na to za vrijeme ovog 18. rođendana zbog toga što ovi trenuci postaju gorko-slatki“.
Heather kaže da će sada ”prigrliti ove cipele i biti zahvalna na njima“. Što je više moguće pokušati će cijeniti svaki trenutak kada su njezini voljeni s njom sve dok ne rašire svoja krila i ne odlete iz gnijezda.
„Kupit ću sve grickalice. Ugostiti ću ovu djecu u svoj dom i dopustiti ću im da se opuste na mojim naslonjačima. Upijati ću zvukove njihovih osmjeha i natjerati ću ih da počiste nered za sobom. Molit ću se da svatko od njih sigurno stigne svojoj kući i biti će mi drago kada budem imala punu kuću. No najviše od svega, truditi ću se da se usredotočim na radost sadašnjeg trenutka i neću dopustiti da me mračni oblak tuge proguta. Jer, ovoga trenutka- sve je dobro“.
Prije nego što Heather pomogne svojoj djeci da se spakiraju i odu na uzbudljivu avanturu, ona će cijeniti ”ovo ljeto cipela”. Jer uskoro, sve ove cipele će nestati, a trijem će biti tužan i prazan. Od trenutka kada je napisala ovu objavu na Facebooku, ona je podijeljena više od 100 000 puta.
