Donosimo priču majke koja je preživjela rak čak tri puta da bi tijekom kemoterapije rodila bebu:
„Jeste li ikada osjećali trenutak u životu kada pomislite da ne možete biti sretniji… U tom sam trenu u mom životu odjednom bačena u more tamnih i mračnih trenutaka.
Imala sam 15 godina kada sam se prvi put borila s demonom raka. Moje prve godine srednje škole bile su pune pregleda, izostanaka, kemoterapije i radijacije tijekom koje je sramežljiva tinejdžerka morala ležati bez majice na stolu pokraj muškaraca.
Bilo je to užasno, ali su mi nakon 6 mjeseci rekli da se rak povukao! Uvijek sam govorila da su tu bitku više vodili moji roditelji. Iako sam ju ja izdržala, njih su najviše oštetili teški trenutci i misli na moju smrtnost.
Život se nastavio, a ja sam završila srednju školu i fakultet. Bilo mi je drago što sam se uspjela riješiti svoje stigme kao djevojke s rakom.“
Majka nastavlja svoju priču. Sa 25 godina, 2006., udala se za muškarca svojih snova. Kada su kupili novi dom ona je počela razmišljati o djeci. Bojala se da joj je prošla kemoterapije umanjila mogućnost da ima djecu, no nakon samo mjesec dana ona je ostala trudna te je 2008. na svijet došao njezin sin.
Život je bio savršen – nije mislila da je u opasnosti
„Život je bio savršen. No, negdje u pozadini uma sam znala da moram paziti na zakašnjele posljedice mog prošlog raka. Čitala sam istraživanja i znala sam rizike. Jedno istraživanje je naglasilo da djeca koja prežive rak i prođu liječenje radijacijom na području prsa imaju veći rizik od raka dojke oko 15 godina nakon liječenja. Ja sam radijaciju prošla s 15 godina, a onda sam imala 30. No, nisam mislila da sam u opasnosti.“
Tada je vidjela da je jedna zvijezda dobila rak dojke. Zbog toga je odlučila biti još opreznija. Pregled je tada otkrio da nešto nije u redu te je morala na biopsiju. Biopsija nije otkrila ništa neobično no ova je majka odlučila ukloniti to područje, a tek joj je tada dijagnosticiran rak dojke.
„Obrijala sam glavu dok se moj maleni dječak igrao u svojoj sobi. Brojala sam tretmane kemoterapijom te sam ih bilježila fotografijama i objavama na društvenim mrežama. I ponovno mi je objavljeno da se rak povukao.“
Nakon ponovnih tretmana preporučen joj je lijek da spriječi ponovnu pojavu raka. Ona je znala da mora ostati živa zbog svoje obitelji te je patila pet godina uz lijek zbog kojeg se osjećala staro, imala je jake bolove te je neprestano bila u strahu od povratka raka.
„Nakon 5 godina moj je divni, suosjećajni onkolog rekao da sam učinila sve što sam mogla i više… i da sam mogla slobodno nastaviti sa svojim životom uključujući pokušaj da dobijem još jedno dijete ako me Bog blagoslovi s njim. Ponovno smo pokušali i iznenadili se što sam zatrudnjela tako brzo. Kada je medicinska sestra nazvala s rezultatima provjere kromosoma, jedva sam mogla govoriti kada sam saznala da ćemo imati djevojčicu. Molila sam se i molila za malu najbolju prijateljicu koju mogu voditi na pedikure i uređivati joj kosu.“
VIDI OVO: Tinejdžerka je odbila kemoterapiju kako bi njezin sin preživio
U 39. godini je primijetila zadebljanje na ožiljku od mastektomije
Napunila je 39 godina. Kada je bila trudna 30 tjedan primijetila je zadebljanje na ožiljku od mastektomije. No nije bila zabrinuta. Onkolog ju je poslao na ultrazvuk koji je bio u redu. No, ona je imala čudan osjećaj.
Ponovno je išla na pregled, ali limfnih čvorova ispod ruke. Tada je saznala da joj se rak vratio i treći put. Bila je u šoku.
Prvu je kemoterapiju primila dok je još bila trudna. Jecala je i plakala.
„Ja sam to mogla podnijeti, no nisam mogla biti u redu s time da i moja beba kroz to prolazi.“
Nakon trećeg tretmana dobila je upalu pluća.
„Tih 8 dana bili su moje dno dna. Bila sam spremna odustati. Rebra su mi bila slomljena, nisam mogla jesti i nisam imala volje ni za što. Šesti dan moj im je suprug rekao da me maknu sa svih aparata i cijevi, otuširao me je i doveo našeg sina da mi vrati život.“
U posjet joj je po noći dolazila ginekologinja i pokazivala joj snimke njezine bebe, a za nju su molile mnoge druge medicinske sestre koje su joj zauvijek ostale u životu.
Nekoliko tjedana kasnije rodila je svoju plavooku djevojčicu koja je bila potpuno zdrava, ali malena zbog utjecaja kemoterapije.
„Odmah sam odahnula, ne samo jer je bila potpuno zdrava nego i jer ne mora više prolaziti sa mnom kemoterapiju koja mi je još bila potrebna.“
Obitelj je dolazila s bebom u bolnicu te su svi navijali za nju dok se nastavljala boriti s rakom.
„Moja ‘kemo-beba’ Carolina će napuniti 6 godina 23.7. Ona je prava sila. Ona je snažna, ali pažljiva. Ona je puna ljubavi i dobrote. Dobila je i nagradu za kršćanski karakter u vrtiću.
Moj sin Cole je zgodni, savršeno štreberasti tinejdžer koji još uvijek drži moju ruku. Moj suprug bio je moj najveći obožavatelj, najveća podrška i brižnik od prvog dana kada smo se upoznali.“
Nakon godina tjeskobe ova je snažna majka počela piti lijekove da joj pomognu s kontrolom dnevnog života. Prije se bojala biti sama s djecom zbog straha da će se nešto dogoditi. Nije mogla zamisliti da će moći ostarjeti sa svojim suprugom.
Sada je na putu izlječenja
No, sada su stvari drugačije.
„Sada sam na putu izlječenja iako se često sjetim da je moj život mogao biti potpuno drugačiji. Otkrila sam strast za pisanjem i fotografiranjem. Nastojim cijeniti svaki trenutak sa svojom djecom.
Osjećam pritisak da živim život u potpunosti svaki dan, da inspiriram druge.“
Počela je raditi za humanitarnu organizaciju koja pomaže djeci s rakom i drugim problemima.
„Osjećam pritisak pokazati da me je Bog ovdje ostavio s razlogom. Samo moram shvatiti koji je to razlog. Možda nije ni do mene. Možda će jedna od mojih plavookih beba promijeniti svijet zbog mene. Ne mogu dočekati da vidim kako.“
