Jedna majka je počela plakati kada je vidjela da njezin sin s psom leži na podu. On bezbrižno leži na svom novom psu bez ikakvog nagovora, ali s neopisivom povezanošću.
Vidite ovo? Nikada nisam iskusila nešto takvo. Jučer je bio prvi dan kada je moj 5-godišnji sin Austin koji ima autizam upoznao svog novog psa pomoćnika, Tornada.
Mi smo Amerikanci koji žive u Japanu te smo se pripremali gotovo dvije godine za upoznavanje Tornada.
Ova fotografija prikazuje lice majke koja je vidjela svoje dijete, koje ne može zagrliti, oprati, obući, s kojim se ne može maziti i koje ne može dodirivati, kako bezbrižno leži na svom novom psu bez ikakvog nagovora, ali s neopisivom povezanošću.
Ovo je lice majke koja je vidjela svog sina u mnoštvu neuspjelih socijalnih interakcija na igralištima kada je pokušavao naći prijatelje. Bilo kojeg prijatelja. Bilo kakvu povezanost.
Ona je sjedila sa svojim sinom dok je mjesecima plakao jer nema nikakvih veza izvan svoje obitelji bez obzira koliko se trudio i koliko revno pohađao svoje terapije za autizam. To se sve ne može prenijeti svijetu oko njega. No sada sjedi u tišini iza svog sina i gleda ga bez riječi jer je sav zrak napustio njezina pluća.
Ovaj trenutak je vrijedan svake borbe za mog sina, svake dijagnoze, svakog novog pomoćnika, svakog potrošenog dolara, svakog ispunjenog obrasca, svakog školskog sastanka, svake prolivene suze, svakog koraka prema naprijed, svakog koraka unatrag i svakog pitanja o neizvjesnoj budućnosti.
VIDI OVO: Majka autističnog dječaka: Znam što uzrokuje autizam!
Zbog ovoga – zbog Tornada – znala sam da će sve biti u redu. Kao majka, vidjela sam mnoštvo izazovnih i bolnih trenutaka koje je moj sin iskusio te koje smo zajedno isplakali. Jučer sam plakala iz drugog razloga. Bio je to neopisiv osjećaj.
Ova je Facebook objava postala jako popularna u samo 24 sata – a gotovo tjedan dana kasnije još uvijek kruži internetom; podijeljena je gotovo 300 000 puta, a sviđa se gotovo 828 000 ljudi.
Komentari na tu objavu tope srce, a svaki od njih uživa veliku popularnost.
Nema ništa gore od toga da gledate svoje dijete kako se nosi s nečim kao što je autizam, pogotovo jer se osjećate bespomoćno. Ovo je predivan trenutak za ovu divnu majku jer je uspjela svjedočiti stvaranju prijateljstva svoga sina.
