Kao što mnoge nove majke mogu zamisliti, i 31-godišnja Joan Bremer bila je oduševljena kada je saznala da je trudna sa svojom prvom bebom. No, nakon 7 tjedana trudnoće, počela je krvariti te je imala jake grčeve.
Otišla je na pregled kod liječnika te je dobila užasavajuće riječi – doživjela je spontani pobačaj.
Ona je bila ona iznimka kada je riječ o trudnoćama. Bila je to njezina najgora noćna mora. Ona i njezin suprug su bili potpuno skrhani.
Iako je svoju bebu nosila u utrobi samo dva mjeseca, Joan je znala da će ju to iskustvo doživotno obilježiti.
„Trebalo mi je tri dana za oporavak, a cijelo sam to vrijeme razmišljala o tetovaži kako bih obilježila to iskustvo“, rekla je tužna majka, „Za mene su tetovaže morale nešto značiti, i iako je to bilo jako bolno razdoblje za mene, htjela sam ga se na neki način zauvijek sjećati.“
Počela je na internetu tražiti savršenu sliku koja bi opisala gubitak bebe kada je naišla na minimalističku sliku majke kako nosi bebu u svojoj utrobi – znala je da je pronašla svoju tetovažu.
„Gubitak bebe, čak i u ranoj trudnoći je neopisivo težak“, rekla je Joan, „Za mene je bilo kao da se liječim kada sam o tome govorila. Znam da mnogi ljudi šute o pobačajima i gubitcima trudnoće, ali me nije sram što mi se to dogodilo. To je bila moja motivacija za tetovažu – zaista mislim da razgovor o tome liječi.“
Joan i dalje namjerava imati djecu te je čak razmišljala kako će promijeniti tetovažu nakon svoje slijedeće trudnoće.
„Ako uspijem začeti i roditi bebu, dodat ću dugu u svoju tetovažu jer to simbolizira dijete rođeno nakon gubitka, kao što duga izlazi samo nakon oluje“, objasnila je, „Ako opet budem pobacila, dodat ću još jedno srce.“
Otkad je podijelila tu sliku a internetu, počele su joj stizati poruke ohrabrenja od majki koje su imale slična iskustva.
„Odlučila sam se na ovo kako bih se uvijek sjećala bebe koja nije došla na ovaj svijet“, napisala je Joan.
Njezina slika postala je inspiracija mnogim ženama koje su podijelile svoje priče i tetovaže o pobačaju.
Joan je kroz svoju bol zaista inspirirala mnoge te se nada da će njezina priča doprijeti do mnogo više majki kako bi znale da nisu same u svojoj boli.
„Dogodilo se nama, a događa se i mnogim drugim ljudima“, rekla je, „Želim pričati o tome i dijeliti svoju priču te se na taj način osloboditi boli i razočarenja.“
