Jedne večeri, dok je majka pripremala večeru, uđe u kuhinju njezin jedanaestogodišnji sinčić s papirom u ruci. Držao se ozbiljno kad joj je predao papir u ruke koji je mama, nakon što je obrisala ruke u pregaču, pažljivo pročitala:
„Za pokošenu travu ispred kuće: 50 kuna
Za pospremanje sobe: 20 kuna
Za odlazak u trgovinu: 20 kuna
Za čuvanje sestre (tri poslijepodneva): 30 kuna
Za dvije odlične ocjene u školi: 10 kuna
Za iznošenje smeća svake večeri: 7 kuna
Ukupno: 137 kuna“
Majka je nježno pogledala sina. Nasmiješila se, uzela olovku i na poleđini istog papira napisala:
„Za to što sam te 9 mjeseci nosila pod srcem: 0 kuna
Za probdjevene noći kad si bio bolestan: 0 kuna
Za brojna tješenja kad si bio tužan: 0 kuna
Za bezbroj obrisanih suza: 0 kuna
Za sve doručke, ručkove, užine, večere i sendviče: 0 kuna
Ukupno: 0 kuna“
Kad je završila, predala je papir sinčiću s osmijehom na licu. Dok ga je on čitao, u očima su mu zablistale dvije krupne suze. Okrenuo je papir i ispod svog računa napisao: „Plaćeno!“ Zatim se bacio majci u zagrljaj obasipajući je poljupcima.
Kad se u obiteljskim odnosima pojave računi, to je jako loš znak. Ljubav se daruje ili nije ljubav.
Autor: Bruno Ferrero
