Afsar Ahmed rođen je u obitelji pakistanskog oca i engleske majke koja je bila kršćanka. Otac ga je povremeno izvlačio iz osnovne škole tijekom uskrsnih i božićnih blagdana kako ne bi čuo nikakve poruke povezane s tim kršćanskim događajima.
Njegova majka bila je prisiljena preći na islam. Afsarova majka molila je da jedan od njezinih sinova postane kršćanin i svjedoči drugima u znak odgovora na to što ju je muž prisilio da promijeni vjeru.
Sjeća se kako je u srednjoj školi napravio srebrni križ, držao ga unutar maramice, pa čak i urezao križ na Gideonovom Novom zavjetu, koji je čuvao u svojoj sobi iz razloga koje ni do danas ne može objasniti.
Afsar se prisjeća kako se njegov otac razbjesnio kad je pronašao Bibliju u njegovoj sobi i kako je u očima svog oca vidio strah. Naređeno mu je da je baci. Taj događaj u njemu je posadio sjeme znatiželje da sazna više o kršćanstvu, prema kojem je njegov voljeni otac gajio osobnu neprijateljstvo i oštro se protivio.
Afsar se također sjeća kako je izgovarao Očenaš kao način zahvaljivanja Bogu iz Biblije što ga je izbavio iz nevolje dok je bio u Engleskoj.
Ti su ga događaji na kraju odveli u Kanadu, kad se njegova obitelj preselila iz Engleske, gdje je upoznao mnoge kršćane. S 15 godina prisjeća se kršćana s oznakama iz organizacije Campus Crusade koji su mu dijelili Evanđelje, govoreći mu da može imati osobni odnos s Bogom kroz Isusa.
“Bio sam šokiran jer su me kao muslimana uvijek učili da je Allah jedinstven i dalek. On nema suradnike, nema partnere”, kaže Afsar.
“Kada su mi prenijeli poruku o Isusu, odbacio sam je jer nisam mogao vjerovati da bi netko mogao imati osobni odnos s Bogom kroz Isusa.”
Nije mogao prihvatiti osobnog Boga
Nije mogao prihvatiti da netko može imati osobni odnos s Bogom, pa je odbacio poruku iz Biblije. Ideja mu je bila toliko revolucionarna da nije mogao ni zamisliti da ga Bog voli na takav način.
Kasnije je dobio priliku sudjelovati u državnom ljetnom programu za poljoprivredu, gdje je morao živjeti na farmi dva mjeseca. Kao dio programa, morao je pohađati vikend seminar o poljoprivredi, gdje je upoznao upornu 16-godišnju kršćanku koja nije prestajala dijeliti Evanđelje i govoriti mu o Bogu iz Biblije.
Djevojka ga je izazvala, rekavši da će mu dokazati da je njezin Bog pravi Bog, te mu demonstrirati odgovorenu molitvu na temelju njezina osobnog odnosa s Bogom, moleći da završi na farmi gdje su svi nanovo rođeni kršćani. Rekla mu je da će mu Evanđelje biti “utisnuto u grlo tijekom puna dva mjeseca.”
I upravo se to dogodilo kad je Afsar upoznao Geralda i njegovu obitelj. Bio je zapanjen kada je otkrio da su svi nanovo rođeni kršćani. Nije mogao vjerovati da je Bog odgovorio na molitvu te djevojke. To mu je otvorilo srce prema onome što mu je čovjek podijelio o Bogu tijekom boravka na farmi, gdje je vidio ljubav kakvu nikada nije vidio u islamu, koja je sjajila kroz tog čovjeka.
Muslimane treba gledati onako kako ih Isus vidi
Afsar se sjeća kako ga je taj čovjek nazvao svojim “duhovnim ocem.” Njegova ljubav prema Gospodinu i dosljednost u životu privukli su Afsara Kristu.
Kada je riječ o svjedočenju muslimanima, Afsar Ahmed predlaže da muslimane trebamo gledati onako kako ih Isus vidi – kao ljude kojima je potreban Isus. Trebali bismo imati suosjećanje koje je Isus imao za mnoštvo spomenuto u Mateju 9, gledajući ih kao ljude koji su bili uznemireni i bespomoćni, kojima je potreban Dobri Pastir.
Trebamo vidjeti muslimane kao ljude koje Bog voli, baš kao što je volio narod Ninive. Kroz naše živote i molitve, oni bi trebali vidjeti potrebu za Isusom, primiti oprost grijeha i obećanje vječnog života, te imati osobni odnos s Bogom kroz Isusa.
