Jesmo li lude ili mudre djevice iz Isusove prispodobe? Možda ih izvana nećemo prepoznati, no Isus poznaje Svoje – mudre koje Ga istinski slijede.
Biblijska čitanja ove nedjelje nas i dalje zadržavaju na razmišljanju o susretu s neizbježnim, o susretu sa smrću. I nije namjera Riječi Božje da nas učini depresivnima i ustrašenima, već da nam da sigurnu nadu u susretu s onim što nitko pa ni mi nećemo izbjeći, osim ako živi ne dočekamo Krista.
Šanse dakako i za to postoje, no nije naše da o tome špekuliramo, već da se jednako pripravljamo za susret s Gospodinom, bilo našim odlaskom k njemu, bilo njegovom dolaskom k nama.
Usnuli u Isusu su oni koji žive u Isusu
Apostol Pavao nas u poslanici 1. Solunjanima 4, 13-18 poziva na sigurnu nadu glede onih koji su „usnuli u Isusu“. Usnuli u Isusu su oni koji su živjeli u Isusu. Jedno od drugoga je neodvojivo. Život s Isusom ne započinje jednom u vječnosti već sada u ovome životu, u ovome tijelu. Tu primamo svjetlost da možemo i kroz tamu smrti sigurno proći.
Naš sadašnji život je ogledalo vječnosti. Krist nam je omogućio sva sredstva sigurne nade i vječnoga života. U prvome redu dao nam je sebe kao pomirbenu žrtvu kojom na sebe uzima svu našu krivicu. Bez te žrtve bili bi svi osuđeni na vječnu smrti, dakle vječnu odvojenost od Boga. Bez žrtve na križu ne bismo nikada mogli biti spašeni za vječnost jer smo sami nesposobni učiniti bilo što bi umilostivilo Boga koji, iako Bog ljubavi jest i Bog pravde i pravedno kažnjava pobunu protiv njega.
Život po Duhu
No, da bismo ustrajali u hodu s Bogom, da bi naš život bio život posvećenja i svjetlosti u kojoj prepoznajemo Božju riječ i Božju volju za naš život, Bog nam daje ulja. Ulje je često u Božjoj riječi slika Duha Svetoga. A Duh Sveti, kao Bog prisutan i danas među nama jest onaj koji čini djelo spasenja, pokajanja, posvećenja, ustrajnosti.
Duh Sveti je onaj koji u nama proizvodi i htijenje i djelovanje da se Bogu možemo svidjeti (dakle da živimo u njegovoj volji). U tome smislu, naša dobra djela jesu zapravo plodovi Duha Božjega. Duh Sveti je onaj koji nam daje i potrebne darove kako bismo služili Bogu i bližnjima.
Zato je u priči o Deset djevica koju nalazimo u današnjem evanđeoskom tekstu (Matej 25, 1-13) ključno ulje, dakle kontinuirani život u Duhu. Na taj nas život poziva apostol Pavao u Galaćanima 5, 16 – 24.
Deset djevica je slika vjernika
Kada razmišljamo o deset djevica, zapravo razmišljamo o dvije skupine onih koji sebe smatraju vjernicima. Iskreni nevjernici o životu i o smrti razmišljaju potpuno drugačije nego vjernici. Oni žive ovaj život kao jedinu stvarnost. Tu su mnogi današnji motivacijski govornici, influenceri i ostali gurui današnjice da ih uvjere da je ovaj život sve, da uzmu od njega sve jer, kako će netko reći „život nema reprize“, „uzmi sve što ti život pruža…“ i sl.
Kod umiranja nemaju nikakvu nadu, pomireni su sa svojim uvjerenjem da tu sve prestaje i da nakon smrti nema ničega. Možda netko od njih ima neke svoje teorije nastavka nekakvog egzistiranja kao nekakva energija i sl., no daleko je to od kršćanske nade u nastavak stvarnog života s Bogom.
No kod onih koji sebe smatraju kršćanskim vjernicima, koji znaju da postoji život nakon smrti, nailazimo na dvije skupine.
Lude djevice
Jedna, možemo slobodno reći brojnija i zastupljenija jesu lude djevice. To su oni „vjernici“ koje mi nazivamo nominalnima. Oni su kršteni, primili su i neke druge obrede i sakramente, izjašnjavaju se kao pripadnici ove ili one kršćanske crkve, povremeno, barem za Božić ili za Uskrs naiđu u crkvu. No, njihov život je daleko od posvećenog kršćanskog života. Oni se i ne trude da žive po Duhu. Njihova je parola „lako ćemo“, „Vjerujem ali ne pretjerujem“.
Njihove svjetiljke, iako su dobile to početno svjetlo, to zrno vjere na krštenju, kroz vjeronauk i sl. polako se gasi jer se svjetiljka ne obnavlja uljem. Oni se ne zamaraju time, ne brinu kako žive, ne zanima ih evanđelje, nemaju potrebu slaviti Boga u zajedništvu Božjega naroda, nemaju potrebu za molitvom, za proučavanjem Božje riječi.
Odradit će oni sve što treba nominalno, platit će što treba za crkvu, primit će svećenika u dom, izjasnit će se da su pripadnici svoje crkve, ali nemojte od njih tražiti da žive po Duhu, odnosno da obnavljaju svoje svjetiljke uljem.
No, i oni znaju da će umrijeti i znaju da nakon smrti ima nečega, no kako su živjeli tako smatraju da će biti i nakon smrti: „Lako ćemo“. I nevjerojatna je ta lažna nada, nevjerojatno je do smještanje takvih u Raj, u Nebo. Znamo njihove živote, da su zapravo živjeli tim ludim, nemudrim životom ali ih vidimo s anđelima, odnosno njih same pretvaramo u anđele na nebu.
Ono što je također zanimljivo, lude djevice, dakle takvi vjernici se pouzdaju u mudre djevice: „One imaju dovoljno i za nas. Zašto da se mi mučimo, uzet ćemo od njih.“ I to je ta lažna nada koju mnogi njeguju. Dobra djela drugih će ih izbaviti iz čistilišta i omogućiti im da uđu u Raj.
Ludost ludih djevica je još zanimljivija kod onih koji će za života sebi izgraditi „mauzoleje“, uložiti u izgradnju nekih crkava, sve će učiniti da osiguraju vječni život, samo da ne moraju živjeti po Duhu. No, Boga se ne može potkupiti. Jedina cijena koja je za našu vječnost plaćena jest Kristova žrtva. Svako naše potkupljivanje Boga jest ruganje Bogu i njegovoj žrtvi.
Mudre djevice
Druga skupina jesu oni vjernici koji su primili svjetiljku, ali u kojima je i snažno djelovanje Duha Božjega da žive za Gospodina, da vječnost započnu sada s njim. Oni konstantno teže za svjetlošću, žele svjetlo Kristovo u svome životu jer znaju da u tami ovoga svijeta jedino s Kristom mogu jasno vidjeti. Oni ozbiljno shvaćaju riječi Gospodnje po apostolu Pavlu:
„Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! Iskupljujte vrijeme jer dani su zli. Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja! I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego – punite se Duhom!“ (Efežanima 5, 12-17).
Oni se ne prepuštaju slučaju, oni ne žive u lažnoj nadi i iščekivanju pomoći od drugih. Oni radosno iščekuju susret s Gospodinom znajući da je u potpunosti cijena plaćena za njihovu vječnost. Njihovo iščekivanje vječnosti nije iščekivanje neizvjesnosti, pokušaja provlačenja na neke zaobilazne načine do neba. Oni radosno idu u susret ženiku. Čak i ako se dogodi da se uspavaju njihove svjetiljke će gorjeti.
Ludi misle da su mudri, a mudre smatraju ludima
Oni koji se ponašaju kao lude djevice, dakle koji samo izvana, nominalno tvrde da su kršćani, nerijetko na one koji nastoje živjeti svoju vjeru smatraju fanaticima, ludima, zanesenjacima. I sebe će čak prikazivati boljim, progresivnijim vjernicima od onih koji nastoje živjeti svoju vjeru po Duhu. I tako mudrost ovoga svijeta smatra ludima one koji pripadaju Kristu u potpunosti, kako nam to govori Pavao u 1. Korinćanima 3,19.
Lažna nada će se razočarati a oni s uljem će ući u radost
Kada ženik dođe, tada će samo one djevice, dakle mudre djevice s uljem ući u radost Gospodara svoga. Oni koji su živjeli s Kristom, nastavljaju živjeti s njim u vječnosti. Koji su živjeli po Duhu, živjet će u punini vječnoga života.
Oni, koji su imali vanjsko obličke pobožnosti, koji se nisu ispunjavali Duhom, toga će dana biti razočarani jer će Gospodin reći: „Ne poznajem vas“. Neće biti pomoći niti od mrtvih niti od živih, neće biti nade u ulje drugih, neće se provući.
Zato Isus upozorava: “Bdijte dakle jer ne znate ni dana ni časa” (Matej 25, 13). Kako kaže jedna pjesma: „Radimo za Krista dok nam vrijeme je dano…“. Živimo s njim i za njega, ispunjavajmo se Duhom svakodnevno i radosno iščekujmo susret s njim.
