Kako ljudi pokazuju nevjeru u Boga? Donosimo u nastavku 5 načina koji to otkrivaju!
Tada Bog reče Mojsiju: “Dokle će me taj narod prezirati? Dokle mi neće vjerovati unatoč svim znamenjima što sam ih među njima izvodio?” (Brojevi 14, 11)
Priča u Starom zavjetu o tome kako Izraelci u početku nisu uspjeli ući u Obećanu zemlju, nego su umjesto toga bili prokleti 40 godina od Boga u pustinji je tragična. Činjenica da je cijela jedna generacija bila tako blizu obećanja, ali zbog njihove pobune, odbacivanja i nevjerovanja u Božju Riječ, Bog je prokleo cijelu generaciju ljudi da vide obećanje.
Kao kršćani, kada hodamo s Bogom, ponašamo li se ponekad poput nezahvalnih i nevjernih Izraelaca? Žalimo li se ponekad i hodamo u nevjeri pred Bogom koji nam je dao svoja obećanja?
Načini na koje ljudi pokazuju nevjeru u Boga
Lako je kao čitatelj suditi djeci Izraelovoj jer nisu vjerovali Bogu, čak i nakon mnogih čuda i znakova koje im je Bog pokazao – poput razdvajanja Crvenog mora i činjenice da su stalno imali stup od oblaka danju i stup od vatre noću. Stoga je prisutnost i moć Božja uvijek bila s njima, ali Izraelci su još uvijek imali nevjeru u svojim srcima.
1. Možemo pokazati nevjeru dopuštajući da naše okolnosti i izazovi negativno utječu na našu vjeru u Boga i njegova obećanja
Izraelci su se žalili i više su se fokusirali na svoje vanjske okolnosti. Uvijek su pogrešno vjerovali da su njihove vanjske okolnosti i problemi veći od Boga koji ih je izveo iz Egipta. Mrmljali su, gunđali, prigovarali …
I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine uši. Kad to ču Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi među njima i spali jedan kraj tabora. (Brojevi 11, 1)
PROČITAJTE: 6 načina kako slaviti Boga usred oluja života
Fokusirate li se samo na svoje probleme i okolnosti umjesto da svu svoju pozornost usmjerite na Boga koji je veći od vaših problema i može se nositi s vašom situacijom?
2. Možemo pokazati nevjeru oslanjajući se na vlastitu logiku i rasuđivanje umjesto da razmišljamo u skladu s Božjom Riječi i obećanjima
Izraelci su se oslanjali na vlastito razumijevanje.
Kaleb ušutka narod oko Mojsija i progovori: “Krenimo ne oklijevajući i zauzmimo je, jer je možemo nadvladati! Ali ljudi što su s njim išli odvratiše: “Ne možemo ići na onaj narod jer je jači od nas. I počnu ozloglašivati Izraelcima zemlju koju su izviđali: “Zemlja kroz koju smo prošli da je izvidimo zemlja je što proždire svoje stanovništvo. Sav narod što ga u njoj vidjesmo ljudi su krupna stasa. Vidjesmo ondje i divove – Anakovo potomstvo od divova. Činilo nam se da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima.” (Brojevi 13, 30-33)
Negativni špijuni koristili su se vlastitim ograničenim razumijevanjem i uvjerili sebe i Izraelce da neće moći poraziti divove koji su trenutno okupirali zemlju. Oslanjajući se na vlastito razumijevanje, Izraelci su se više usredotočili na svoja osobna ograničenja, a ne na Božju moć da porazi divove.
Negativni špijuni očito su zaboravili da je Bog na njihovoj strani i da je Bog mogao poraziti divove u Kanaanu baš kao što je porazio Egipćane.
Oslanjate li se na vlastitu logiku i razumijevanje umjesto da imate Kristov um. Vjerujete li vlastitom razmišljanju i znanju radije nego u nepogrešivu Božju Riječ? Mislite li s Bogom?
3. Možemo pokazati nevjeru nepouzdanjem u Božje motive. Božji motivi su uvijek dobri
Izraelci nisu vjerovali Božjim motivima.
“Zašto nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od mača a žene naše i djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat! Zato rekoše jedan drugome: “Izaberimo vođu i vratimo se u Egipat.” (Brojevi 14, 3-4)
Izraelci su pretpostavljali da će nakon bijega iz Egipta njihov život teći glatko i biti oslobođen problema i izazova. Stoga kad god su se suočili s raznim kušnjama, pretpostavili su da Bog uživa u njihovoj patnji ili da ga nije briga što oni pate. Međutim, suočavanje s problemima u životu ne znači da nas je Bog napustio ili da Bog uživa u našoj patnji.
Bog ponekad koristi kušnje kako bi testirao našu vjeru i ako ispravno odgovorimo, kušnje ili patnja mogu proizvesti dobar karakter u nama.
4. Možemo pokazati nevjeru tako što ćemo biti buntovni prema Božjoj Riječi i učenjima
Izraelci su bili buntovni i nepoučljivi.
A Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu među onima što su izviđali zemlju, razderaše svoju odjeću. Zatim rekoše svoj zajednici izraelskoj: “Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo izvanredno je dobra. Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu će nas zemlju dovesti i dat će nam je. To je zemlja u kojoj teče med i mlijeko. Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje: ta on je zalogaj za nas. Oni su bez zaštite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se!” I dok je sva zajednica već mislila da ih kamenuje, pokaza se Slava Jahvina u Šatoru sastanka svima sinovima Izraelovim. (Brojevi 14, 6-10)
PROČITAJTE: Što se događa kada se u naše srce uvuče nevjera?
Jeste li se ikada bunili protiv nekoga tko vam je zapravo pokušavao pomoći, ispraviti vas i ohrabriti? Ili ste nekome pokušali pomoći i pokušali ga ispraviti i ohrabriti u Gospodinu samo da biste primili buntovnu reakciju od osobe kojoj pokušavate pomoći? To je ono na što su se Jošua i Kaleb susreli kada su pokušali ispraviti i ohrabriti izraelsku zajednicu. Bili su skoro skamenjeni.
5. Možemo pokazati nevjeru odbacivanjem Božje dobrote
Izraelci su odbacili Božju savršenu narav.
“Bog nije čovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao. Zar on kada rekne, a ne učini, zar obeća, pa ne ispuni?” (Brojevi 23, 19)
Čini se da bez obzira na sve što je Bog učinio za Izraelce, nikada nisu bili zadovoljni. Na svaki znak problema, mrmljali bi, žalili se i pobunili se protiv Mojsija i Boga. Nisu naučili cijeniti Božje blagoslove i dobrotu u svojim životima. Umjesto toga, Izraelci su se usredotočili samo na ono što nemaju, a ne na ono što Bog trenutno čini i obećanja koja je planirao u njihovim životima.
Sumnjate li u Božju vjernost i dobrotu?
