Jesu li ljudi u Bibliji imali prezimena? Toliko ljudi iz Biblije poznato je samo na osnovu imena ili svoga zanimanja. Zašto je to tako?
Naša prezimena pomažu nam u razlikovanju jednih od drugih koji mogu dijeliti ista imena. Oni koji su živjeli u biblijska vremena imali su različite načine da učine isto.
Jesu li ljudi u Bibliji imali prezimena?
Oni zapravo nisu imali prezimena, niti ono što zapadni svijet naziva prezimenom. Korištenje prezimena došlo je tek puno kasnije u povijesti.
Ponekad je osobu identificiralo njezino pleme, kao što je “Aron, levit” (Izlazak 4, 14), što je razlikovalo ovog Arona od Arona u drugim plemenima. Na isti način, Isus je nazvan Isusom iz Nazareta da označi svoj rodni grad (Matej 26, 71; Ivan 18, 5). Ili Marija Magdalena (Matej 27, 56), za koju se vjeruje da je bila iz Magdale, grada koji se nalazio na zapadnoj obali Galilejskog mora.
Mnogi su se i u biblijska vremena bavili raznim zanimanjima, koje im je dodano uz ime, kao što je Šimun kožar (Djela 10, 6). Kožar nije bilo njegovo prezime, već način da ga se razlikuje od ostalih Šimuna na tom području koji su imali drugačije zanimanje.
Matej, jedan od Isusovih apostola i autor evanđelja koje nosi njegovo ime, sebe naziva “Matejem carinikom” (Matej 10, 3), što ne otkriva samo njegovo zanimanje, već i zapanjujuću činjenicu da su osobe, čija su zanimanja bila prezrena, izabrane da budu Isusovi sljedbenici.
Je li Isusovo prezime Krist?
Ponekad mislimo da se naziv “Isus Krist” odnosi na Njegovo ime i prezime. Ali to zapravo znači “Isus, koji je Krist/Mesija.” Ovo sveto ime znači “Isus, Krist koji je Mesija, pomazanik koji spašava svoj narod od njegovih grijeha.”
Bez obzira na naslov koji koristimo, znamo da “ni u kome drugom nema spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti” (Djela 4, 12). Isus je dobio “ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: “Isus Krist jest Gospodin!” – na slavu Boga Oca” (Filipljanima 2, 9-11).
