Razmislimo o vezi između naše ljubavi prema Bogu i naše ljubavi prema Isusu. To su dvije temeljne zapovijedi (tj. zahtjevi) u evanđeljima. Svi znamo Isusov odgovor na pitanje: „Koja je zapovijed najveća?“ „Ljubi Gospoda, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim. To je prva i najveća zapovijed“ (Matej 22,37-38). Ostala evanđelja kažu: I snagom. Dakle, ljubiti Boga svojim srcem i svime što jeste prvi je i najveći Isusov zahtjev.
A onda u Mateju 10,37, Isus kaže: „Tko voli oca ili majku više nego mene, nije me dostojan; i tko voli sina ili kćer više nego mene, nije me dostojan.“ Tako da sada imate dvije zapovijedi koje su snažne, duboke i mijenjaju život. Ljubi Boga Oca svim svojim srcem, dušom, umom i snagom. I ljubi Isusa više nego što voliš svoju djecu, više nego što voliš svoje roditelje, svakako, više nego što voliš išta.
Što da mislimo o ovim ljubavima? Imam četiri pitanja:
- Kakva je veza među njima?
- Kakva je priroda ljubavi?
- Od kuda dolazi? Kako ju postižete?
- Koliko je to važno?
Idemo jedno po jedno.
Ljubite li Boga ili Isusa?
Kakva je veza između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema Isusu? Zašto je to toliko važno? Pa, jedan od razloga mog fokusa je evangelizacija muslimana. Kladim se da niste pomislili da je to razlog. Jedan veliki problem s kojim se uvijek iznova suočava multikulturna situacija, u kojoj se mnoge religije stapaju, jest sljedeći: Ne štujemo li svi istoga Boga? Vi štujete Isusa; mi štujemo nekog drugog proroka.
Isus je pogledao ravno u oči farizeja, židovskih vođa, i rekao: „Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izašao i došao“ (Ivan 8,42). Govorio je onima koji su najreligiozniji, najviše orijentirani na Boga, najviše ukorijenjeni u Starom zavjetu na planeti: Ne poznajete ga. On nije vaš Otac. Ustvari, ide toliko daleko da im kaže da ime je otac đavao. To zapanjuje. Što je test za spoznaju ljubi li netko Boga? Odgovor: Ljube li Isusa? Prihvaćaju li Isusa za ono što jest? Ne samo kao nekog učitelja od ljudi, ne samo kao jednog od proroka, već kao samog Sina Božjega.
A stihovi iz Ivana 5,42-43? Isus tim istim vođama kaže: „ali vas upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. Ja sam došao u ime Oca svojega, a ne primate me. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti.“ Vidite li implikaciju? Nemate ljubav Božju u sebi. Kako to znam? Ne primate Isusa. Dakle, sada imam posla s muslimanom koji kaže: Štujem pravog Boga isto kao što i ti štuješ pravog Boga. Isus bi rekao: Ne možete poznavati pravoga Boga ako ne primite Sina Božjega.
Dakle, koja je veza između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema Isusu? Ne možete imati jedno bez drugoga. Ljubav prema Isusu je test ljubite li Boga. Ljubav prema Bogu je test ljubite li stvarno Isusa.
Što je ljubav?
Drugo, kakva je priroda ljubavi? Je li ljubav uglavnom činiti ono što je Isus rekao – da ljubimo Isusa ako činimo ono što je rekao – ili je to dublje i ima veze sa srcem i ljubavlju? On kaže: „Tko voli oca ili majku više nego mene, nije me dostojan; i tko voli sina ili kćer više nego mene, nije me dostojan.“ To znači da misli na vašu ljubav prema Isusu kao što misli na vašu ljubav prema vašoj djeci.
No, ne ljubite svoju djecu tako što činite ono što ona kažu, zar ne? Ona su vaše blago. Dali biste život za svoju djecu. Ona su vam dragocjena. Ne biste ih dali ni za kakve novce. Ona su vaše blago. Pa, ako vam Isus nije veće blago, niste dostojni Isusa.
Imao sam profesora na fakultetu koji je tražio da pročitam knjigu Situacijska etika. Argument koji je u njoj dan (i svaki student je time bio oduševljen) jest sljedeće: Ljubav ne može biti emocija ili naklonost ako se zapovijeda, a ne možete zapovijedati emocijama. Imao sam 20 godina kada sam to čitao, i nije mi zvučalo ispravno.
Nije ispravno, a razlog zašto nije ispravno jest taj što je premisa pod broj jedan pogrešna. Naravno da Isus zapovijeda emocije. Biblija je puna zapovijedi u vezi emocija. Trebamo se bojati. Trebamo biti zahvalni. Trebamo biti suosjećajni. Trebamo biti ozbiljni. Trebamo se nadati. Sve su to emocije. Naravno, Bog ima pravo zapovijedati našim emocijama. Činjenica što smo toliko iskvareni i toliko duhovno mrtvi da ne možemo imati ispravne emocije nije Božji problem. To je naš problem. Naša iskvarenost.
Ništa manje od osjećaja
Nije li ljubav za Isusa više od djela? Ivan 14,15 kaže: „Ako me ljubite, zapovijedi moje održite.“ Mnogi ljudi kažu: Tako piše. Ako me ljubiš, držat ćeš moje zapovijedi. Ljubav je poslušnost. Nije nikakav poseban osjećaj prema Isusu. U pitanju je samo činjenje onog što kaže.
Ja bih rekao: Ali to nije ono što je rečeno. Kaže: „Ako me ljubite“, onda ćete činiti ono drugo što zovemo držanje zapovijedi. Ljubav prema Isusu je duboka i temeljna i ona koja mijenja, zato što ga cijenite više od ičega. A potom, zbog te ljubavi, tog cijenjenja, činite ono što on zapovijeda.
Dakle, kakva je priroda ljubavi? Da, naravno da uključuje poslušnost, ali ništa manja nije ljubav prema njemu koja vas je promijenila – cijenite, divite se, radujete se, zadovoljni ste ovim najvećim Blagom od svih. Priroda ljubavi jest sljedeća: „Štoviše, i sve smatram da je gubitak zbog onog najvećeg — spoznaje Krista Isusa, Gospodina mojega“ (Filipljanima 3,8).
Ljubav dolazi samo od ljubavi
Od kuda dolazi ta ljubav? Sjećate se priče o farizeju koji je pozvao Isusa na večeru u Luki 7? Nije oprao Isusove noge. Nije poljubio Isusa. Nije učinio ništa da pokaže ljubav prema Isusu. Odjednom je tu neka „žena s ulice“, prostitutka, nagnuta nad Isusovim nogama i plače. Suze padaju na njegove noge, a ona ih svojom kosom pere. Ovo je nevjerojatno provokativno. Farizej je izbačen iz takta i kaže: „Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko je i kakva je ta žena koja ga se dotiče — da je grješnica“ (Luka 7,39).
Isus potom ispriča farizeju priču. Neki čovjek imao dva dužnika. Jedan mu je dugovao pet stotina denara, a drugi pedeset. Oprostio im je obojici. Koji će ga voljeti više? Farizej kaže: „Pretpostavljam da onaj kojemu je više otpustio“ (Luka 7,43). Isus kaže: „Pravo si prosudio!“ (Luka 7,43). Još mu je rekao: Kada sam ušao u tvoju kuću, nisi me poljubio. Nisi oprao moje noge. Ali od kada sam došao, ona je plakala nad mojim nogama, oprala ih svojim suzama, obrisala ih svojom kosom – zato što joj je mnogo oprošteno.
Dakle, od kuda je došla ta ljubav? Dolazi od zapanjenosti što nas Bog ljubi, zar ne? Ta ljubav dolazi od toga što nas je savladao Isus koji je umro umjesto nas i uskrsnuo, iako to niti malo nismo zaslužili. Kada vas to obuzme, tada ćete okusiti što znači cijeniti Isusa kao blago, radovati se u Isusu i biti zadovoljan u Isusu.
Zašto je to važno?
Koliko je to važno? Isus kaže: „Tko voli oca ili majku više nego mene, nije me dostojan; i tko voli sina ili kćer više nego mene, nije me dostojan.“ Što to znači ne biti njega dostojan? To znači da ga nećete imati. Ako ne ljubite Isusa, nećete imati Isusa. Pavao kaže: „Ako tko ne voli Gospodina Isusa Krista, neka bude proklet“ (1. Korinćanima 16,22).
Kršćanstvo, kakvo Isus zahtijeva od nas, nije najdublja i temeljna odluka volje. To dolazi kasnije. Duboko i temeljno kršćanstvo jest novo rođenje – duboka promjena onog što cijenimo, onog što ljubimo. A ako najdublja, najveća ljubav nije prema Isusu, onda nismo dostojni Isusa. A biti dostojni Isusa ne znači zaslužiti Isusa. Znači biti podobna osoba koja je otkupljena, kojoj je oprošteno, kako bi bila u njegovoj prisutnosti. Kada je on vaše najveće Blago, pripadate njemu.
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Vesna L.
