Newtonov prvi zakon gibanja kaže da tijelo koje se giba ima tendenciju daljnjega gibanja, dok tijelo u stanju mirovanja ima tendenciju ostajanja u tom stanju. Ovaj se zakon može se primijeniti i na ljude.
Dok neki prirodno gorljivo žele dovršiti projekte, drugi su bezvoljni i treba ih motivirati da pobijede inerciju. Lijenost, koja je za neke stil življenja, svima nam predstavlja kušnju. No, Biblija jasno kaže da je lijenost grijeh, i to zato što je Bog odlučio da ljudi rade. „Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar” (Izreke 6,6).
Biblija mnogo toga govori o lijenosti. Izreke su posebice pune mudrosti o lijenosti i upozorenja lijenoj osobi. Izreke nam kažu da lijena osoba mrzi rad: „Lijenčinu ubija želja njegova, jer mu ruke bježe od posla” (21,25); voli san: „Kao što se vrata okreću na stožerima svojim, tako i lijenčina na postelji svojoj” (26,14); daje izgovore: „Lijenčina veli: ‘Zvijer je na putu, i lav je na ulicama’” (26,13); trati vrijeme i energiju: „Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa” (18,9); vjeruje da je mudra, a zapravo je bezumna: „Lijenčina se čini sebi mudrijim od sedmorice koji umno odgovaraju” (26,16).
Izreke nam također kažu da što će se na kraju dogoditi s lijenima: Lijena osoba postat će slugom (ili dužnikom): „Marljiva ruka vlada, a nemar vodi u podložnost” (12,24); budućnost mu je mračna: „Lijenčina u jesen ne ore: u dobra žetve on traži i ništa nema” (20:4); može osiromašiti: „Uzaludna je želja lijenčine, a ispunit će se želja marljivih” (13,4 KJV).
Nema mjesta za lijenost u životu kršćanina. Novoga vjernika se točno uči da „… milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji. To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao” (Efežanima 2,8-9). No, vjernik može postati besposlen ako u zabludi vjeruje da Bog ne očekuje ploda od preobraženoga života. „Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo” (Efežanima 2,10).
Kršćani nisu spašeni djelima, ali ipak pokazuju svoju vjeru djelima (Jakovljeva 2,18. 26). Lijenost gazi Božje namjere, a to su dobra djela. Međutim, Gospodin daje snagu kršćanima da pobijede sklonost tijela ka lijenosti dajući nam novu narav (Druga Korinćanima 5,17).
U našoj novoj naravi imamo poticaj na marljivost i produktivnost iz ljubavi prema našemu Spasitelju koji nas je otkupio. Naša stara sklonost prema lijenosti, i svemu drugom grijehu, zamijenjena je željom da živimo pobožne živote: „Tko je običavao krasti, neka više ne krade! Neka se radije trudi i svojim rukama radi što je dobro, da mogne što davati potrebnome” (Efežanima 4,28). Osvjedočeni smo o potrebi da se brinemo za svoje obitelji svojim radom: „Ako se tko za svoje, osobito za ukućane, ne brine, zanijekao je vjeru; gori je od nevjernika” (Prva Timoteju 5,8); i za druge u Božjoj obitelji: „Vi sami znate da su ove ruke providjele mojim i mojih sudrugova potrebama. U svemu sam vam dao primjer da se tako treba truditi i pritjecati u pomoć nemoćnima te se sjećati riječi Gospodina Isusa koje on sam reče: ‘Blaženije je davati nego primati’” (Djela 20:34-35).
Mi kao kršćani znamo da će naš trud biti nagrađen od Gospodina ako ustrajemo u marljivosti: „Neka nam ne dodija činiti dobro, jer ćemo u svoje vrijeme žeti, ako sad ne malakšemo. Prema tome, dok imamo povoljnu priliku, činimo dobro svima, posebno onima koji po ovoj vjeri pripadaju istoj obitelji” (Galaćanima 6,9-10); „Što god činite, činite od sveg srca kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu – baštinu! Gospodinu Kristu služite” (Kološanima 3,23-25a); „Uistinu, Bog nije nepravedan da zaboravi ono što ste učinili, ljubav koju iskazaste prema njemu služeći u prošlosti i sadašnjosti svetima” (Hebrejima 6,10).
Kršćani bi trebali raditi u Božjoj snazi na evangelizaciji i učeništvu. Apostol Pavao je naš primjer: „Njega [Krista] mi navješćujemo, opominjući svakoga čovjeka i poučavajući svakoga čovjeka u svoj mudrosti, da učinimo zrelim svakog čovjeka u Kristu. Zato se i trudim i borim prema njegovoj djelotvornosti koja snažno očituje svoju silu u meni” (Kološanima 1,28-29).
Čak i na nebu, kršćani će nastaviti služiti Bogu, premda više neće biti pod bremenom prokletstva (Otkrivenje 22,3). Slobodni od bolesti, tuge i grijeha – čak i lijenosti – sveti će zauvijek slaviti Gospodina. „Prema tome, braćo moja ljubljena, budite čvrsti, nepokolebljivi, uvijek napredujte u djelu Gospodnjem, svjesni da vaš trud u Gospodinu nije uzaludan“ (1. Korinćanima 15,58).
