Cynthia Martinez, bivša misica iz Delawarea, prepričava stravično iskustvo koje je doživjela 2018. godine, kada je imala samo 34 godine.
Te kobne večeri, Cynthia je sa svojim četverogodišnjim sinom otišla u kuću prijatelja na obiteljsko druženje uz društvene igre. No, čim su stigli, iznenada je kolabirala. „Sagnula sam se da nešto kažem svom sinu i samo sam pala – pred svojim prijateljima i pred nogama svog sina“, prisjeća se.
Prijatelji su odmah pozvali hitnu pomoć, a medicinski tim ju je prevezao u bolnicu. Do tada je već vrištala od nesnosne glavobolje, koju su liječnici kasnije dijagnosticirali kao puknuće moždane aneurizme.
Unutar nekoliko sati podvrgnuta je kraniotomiji kako bi joj se zatvorila aneurizma. No, to je bio tek početak njezine borbe. Ubrzo su se pojavile komplikacije – razvila je upalu pluća, infekcije u plućima, bubrezima i krvi, a doživjela je i moždani udar, što je uzrokovalo oticanje mozga.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Liječnici su joj uklonili dio lubanje
Liječnici su bili primorani ukloniti dio njezine lubanje kako bi smanjili pritisak na mozak. Nije bilo jamstva da će preživjeti zahvat. „Moja obitelj bila je u potpunom šoku i nevjerici“, kaže Cynthia. „Liječnici su odjednom prešli iz ‘Bit će ona dobro’ u ‘Koje su njezine posljednje želje?’“.
Unatoč svemu, preživjela je – pravo čudo, kako sama kaže. Oporavak je bio dug i mukotrpan, ali danas vjeruje da ju je kroz sve to vodio Bog. „Čuda i moć molitve su stvarni“, svjedoči Cynthia.
Njezina obitelj, prijatelji i poznanici diljem svijeta molili su za nju – od Čilea, Argentine i Urugvaja do Španjolske, Ujedinjenog Kraljevstva i raznih dijelova SAD-a. „I uspjelo je. Ja sam živi dokaz da molitva i čuda postoje“, kaže.
Cynthia je kasnije morala proći još nekoliko operacija zbog infekcije kosti lubanje. Nosila je i ekspander za tkivo kako bi se koža rastegnula i omogućila umetanje sintetične kosti.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Zahvalna je Bogu
Prošla je kroz aneurizmu, moždani udar, teške infekcije i djelomično uklanjanje lubanje, ali je zahvalna Bogu što ju je proveo kroz sve to i sačuvao njezin život. „Sve se moglo završiti puno gore – za moju obitelj i posebno za mog sina, kao što se, nažalost, događa mnogim ljudima u ovakvim situacijama“, kaže.
„Kad naiđem na teške trenutke, podsjetim se da sam živa i da mi je darovan život. Ako se borim, to znači da sam živa“, dodaje. Danas koristi svoju priču kako bi ohrabrila druge koji se suočavaju sa sličnim izazovima.
„Svi smo mi jači nego što mislimo. To shvatimo tek kad nas život pritisne uza zid i prisili nas da se borimo – za život, za oporavak, za ono što nam je važno“, poručuje Cynthia. Svojom pričom želi podići svijest o moždanim aneurizmama i moždanim udarima te svjedočiti o snazi vjere i molitve.
„Zato sam odlučila javno dokumentirati svoje putovanje. Toliko ljudi je molilo za mene, osjećala sam da im dugujem pokazati što su njihove molitve postigle“, zaključuje. „Zauvijek ću biti zahvalna svima.“
