Nije tajna da pornografija izjeda naše društvo. Nitko nije imun, posebno kršćani. Pa što da činite ako je želite izbaciti iz svog života? Iako svugdje postoje savjeti o ovoj temi, jedan popularan kršćanin možda ima ključni odgovor, piše TheCourage.com.
Jimmy Needham je kršćanski glazbenik koji je otvoreno progovorio o svojim borbama s pornografijom. Napisao je nekoliko članaka na tu temu, ali jedan članak sadrži poseban savjet za one koji žele odreći ove navike. Koji savjet? Ne možete samo pobjeći od nečega, morate pobjeći ka nekome.
Needhamova ovisnost, piše, da je počela u 9. godini. Nastavila se kroz srednjoškolske godine, a i kasnije, čak i nakon što je pronašao Krista. I unatoč tome što se snažno trudio ne gledati pornografiju, uporno je bivao poražen. On to uspoređuje sa starim klasikom “Odiseja”, i posebno sa pričom Ulises i lijepih sirena.
Needham objašnjava u članku za Desiring God:
“Ulises i njegova posada su bili na dugom i opasnom putovanju. Na putu, plovili su blizu otoka gdje žive sirene. Sirene su bića lijepog tijela, slatkog glasa koje mame prolaznike svojom pjesmom. Mornari su bivali primamljena na otok i doživljavali bi brodolom. Sirene su ih uništavale. Ulises je znao za iskušenje, pa je zato rekao drugima da ga vežu za jarbol. Dok su plovili, njemu se svidjela pjesma Sirena, i očajno im se želio približiti. Ali je bio vezan. Nije mogao činiti po svom nagonu – po savladavajućoj želji. U svojoj borbi protiv iskušenja, on je pobijedio, ali nije bio slobodan.”
Prema Needhamu, ne radi se samo o tome da vežemo sebe. Već se radi o tome da čeznemo za nečim većim.
“Ne postoji bijeg od zadovoljstva bez bijega prema većemu zadovoljstvu. Kada se nađemo pred nečim primamljivijim od onoga za čim trenutno jurimo, odbacit ćemo staru ljubav, shvaćajući koliko je odbojna”, objašnjava. “Bili bi ludi da ne zamijenimo mrvice sa švedskim stolom.”
Vau.
Onda završava svoju misao:
“Razmislite još jednem o mornaru iz grčke mitologije, Jasonu, koji je došao do otoka sirena. Umjesto da se odupre pjesmi Sirena vezivanjem, on je imao bolju pjesmu. Unajmio je Orfeusa, vještog glazbenika, svirati svoje najbolju kompoziciju dok je brod plovio pored otoka. Brod je otplovio pored sa zadovoljnim kapetanom i posadom, ne od strane Sirena, već od strane Orfeusove bolje glazbe.”
“Prava sloboda za mene je došla kada sam počeo, Božjom milošću, uviđati da moja glad nije samo za hranom ili seksom. Svi moji apetiti, su u svom korijenu, težili ka Bogu”, zaključuje. “Bog će uvijek biti bolje blago, ljepša glazba. U usporedbi s Njegovom glazbom, sve pjesme na svijetu djeluju blijedo.”
Ova istina je toliko važna.
