Ako vas Bog voli, On će vas blagosloviti. Kako? Evo nekih laži vezanih za uspjeh u koje mi u crkvi često vjerujemo.
Provela sam cijeli život pokušavajući biti uspješna. Mislila sam da je to ono za što smo stvoreni. Još gore od toga, mislila sam da je uspjeh znak blagoslovljenog kršćanina.
Ako vas Bog voli, on će vas blagosloviti, kaže Jabesova molitva, kao i najomiljeniji stih u Sjevernoj Americi, Jeremija 29,11. Njegove namisli su da imamo mir, a ne zlo – da nam da nadu i budućnost.
Jednostavno pogledajte sve one mega crkve, sa svojim halama čije je opremanje koštalo milijune dolara. Pogledajte sve one spisatelje i govornike koji vole Isusa i prodaju na stotine tisuća knjiga.
No, s druge strane, imamo 21 Egipćanina i 30 Etiopljana koji su nedavno mučeni zbog svoje kršćanske vjere. Postoje i vjerni pastori koji nemaju mega crkve, a koji prolaze kroz osobne boli i zastoje. Tu je moj vlastiti put kao kršćanske autorice, put kroz anoreksiju, prirodni pobačaj i tjeskobe. Tu su i bezbroj drugih vjernika koji čine sve ispravno, koji ispravno mole, koji vjeruju, a koji ipak dobro poznaju Jobovu muku.
U nekom trenutku u mom životu na kršćanstvo sam počela gledati kao na čarobni štapić, umjesto da ga gledam kroz prizmu skromnosti.
Evo nekih laži vezanih za uspjeh u koje mi u crkvi često vjerujemo.
1. Veće je bolje.
Ne, ustvari, manje je bolje. Malo je jedini način da se uđe u kraljevstvo nebesko. Trebamo postati poput djece. Dijete je bespomoćno, ovisno o drugima. Dijete nema “status” u današnjem svijetu. Ono se ne trudi, već jednostavno živi. Isus kaže: „Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko“ (Matej 18,3).
2. Božji blagoslov je opipljiv.
Blaženi su siromašni duhom, blaženi su krotki, blaženi su ožalošćeni, blaženi su gladni i žedni pravednosti, blaženi su oni koji su čista srca. Ova blaženstva nemaju nikakve veze s tjelesnim ili materijalnim blagoslovima, a u potpunosti su vezana za ulazak u vječni život sada potpunim poznavanjem Krista.
3. Bog pomaže onima koji sami sebi pomažu.
Kad nam Bog govori da postanemo poput djeteta, to ne znači “postanite emocionalni poput djeteta, ali pobrinite se da imate životno osiguranje i mirovinu i pun frižider.” Ne, to znači tražiti najprije kraljevstvo nebesko, a sve te stvari – hrana, odjeća, budućnost će vam biti dodani. On se želi brinuti o nama, a od nas želi da mu budemo posvećeni. I to će vjerojatno ostatku svijeta izgledati glupo.
4. Ono ste što učinite od sebe.
Postoji veliki pritisak da budemo glasniji, da budemo nametljiviji i da svoje ime učinimo poznatim kako se ne bi izgubili u moru piksela. Ali Isus kaže će posljednji biti prvi. Unatoč tome što je Bog, on se obezvrijedio, uzevši oblik sluge i postavši poslušan do smrti, čak i uklete smrti na križu (Fil 2,5-11). Pouzdao se u Boga da ga proslavi, čak i onda kada se odrekao nebeske slave. I mi smo pozvani učiniti isto.
5. Patnja je znak neuspjeha.
Kada je sjevernoamerička kultura stekla averziju ka boli? Ako se počnemo osjećati neugodno, popijemo tabletu. Ako se borimo s depresijom ili obeshrabrenjem, ili ako nam je dana loša dijagnoza, jurimo na terapije ili kod liječnika, umjesto da prvo odemo Ocu i pitamo ga što nas želi naučiti kroz ovu patnju. Bog koristi patnju za naše dobro, čak i ako se ona završi smrću. Sa sobom nosimo Kristovu smrt, i nikada nećemo spoznati moć Kristova uskrsnuća, ako prvo ne prođemo kroz patnju.
6. Ako je osjećaj dobar, učinite to.
Volimo moliti za odgovore, ali ne i čekati da ih dobijemo. Mislimo da ako smo za nešto molili, Bog je to čuo i blagoslovio. No, Bog često od nas traži da čekamo na njegovo vrijeme, a to čekanje boli. Teško je biti strpljiv kada želite nešto sada. Svijet i ‘evanđelje prosperiteta’ nas uče da iskoristimo prilike i ostvarimo naše snove. Ali Biblija kaže: “I uživaj u Gospodu, i ispunit će ti želje srca tvojega” (Psalam 37,4). Dozvolite Bogu da vas oblikuje, podčinite mu se, i onda će vam dati želje vašeg srca. Zašto? Zato što će Njegove želje postati vaše želje, a ne obrnuto.
7. Vjerujte u sebe i sve će vam biti moguće.
Naprotiv, mi smo kao prah. Bez Isusa, mi smo ništa (Ivan 15,5). Doista, “ludo svijeta izabra Bog da posrami mudre; i slabo svijeta izabra Bog da posrami jake; i neugledno svijeta i prezreno izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedno tijelo ne bi pohvalilo pred njim.”(1 Kor 1,27-29).
8. Vjerujte samo u ono što možete vidjeti.
Naša vjera ovisi o onome što se ne može vidjeti. Istinska vrijednost i pravi uspjeh ne mogu se mjeriti, i nećemo ih vidjeti niti shvatiti sve dok ne dođemo u raj. Pogledajte Hebrejima 11. Razmotrite ove kršćane iz prošlosti koji “imaše dobro svjedočanstvo po vjeri, ali ne zadobiše obećano, jer Bog je za nas providio nešto bolje da oni bez nas ne dosegnu savršenstvo” (Hebrejima 11,39-40).
Oni nikada nisu dobili ono što im je obećano, a ipak su vjerovali sve do kraja, jer su znali da se život u konačnici ne vrti oko njih samih. Znali su da su samo nit u prekrasnom goblenu vjere koji je Bog tkao kroz svoje ljude. Mnogi od nas su izgubili taj kolektivni osjećaj priče, samostalno pokušavajući ostaviti trag. No, što će se dogoditi ako damo naše živote jedni za druge, za veću priču, za evanđelje?
Provela sam cijelo svoje djetinjstvo razmišljajući o trenutku u životu kada ću postati odrasla osoba. Sada provodim svoju odraslu dob pokušavajući biti poput djeteta, jer se tu nalazi biser (Matej 13,45-46).
Autorica: Emily T. Wierenga; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.
