Rijetko kada odvajam vrijeme za molitvu, a da prije toga ne razmišljam barem o jednoj stvari (i često puta o više njih) koje bih mogao raditi umjesto da molim.
Neki od razloga zvuče razumljivo: „Treba mi sna“ ili „Imam toliko puno posla za obaviti“. Drugi su manje razumljivi: „Pitam se tko je pobijedio u utakmici“ ili „Trebao bih zaista provjeriti svoju e-poštu“. Shvaćam da će me takvi razlozi ometati kada dolazi vrijeme za molitvu. Isto tako učim takve razloge nazivati njihovim pravim imenom: laži.
No, naravno, takvi razlozi nisu uvijek laži. San, na primjer, je jedna od ključnih životnih stvari, a Bogu možemo odavati čast na jastuku jednako onako kao što možemo na našim koljenima. (Psalam 127, 1-2) No kada takvi razlozi redovito kradu naše planirano vrijeme za molitvu, oni postaju laži; prikladne prijevare koje nas drže podalje od djela molitve koje ubija tijelo, odvraća od pakla i proslavlja Boga.
Ako bismo mogli skinuti maske tih laži i pogledati ih u lice, mogli bismo vidjeti da im se ne može vjerovati. Razmislite o ove četiri laži koje se skrivaju iza naših isprika zbog čega ne možemo moliti i kako Gospodin Isus otkriva svaku od njih.
„Nemam vremena za molitvu“.
Od svih laži koje nas drže podalje od molitve, ova pametna rečenica najviše zvuči kao istina. „Nemam vremena“ zvuči kao jednostavna činjenica, stvar matematičke potrebitosti. „Dvadeset i četiri sata dana su popunjena“, mislimo; „molitva će morati pričekati do sutra“.
VIDI OVO: 5 prepreka zbog kojih molitve ostaju neodgovorene
Naš Spasitelj tako ne razmišlja. Jednom, kada je iscijelio čovjeka oboljelog od gube, ugledao je da je okružen narodom Galileje. Već su se počeli okupljati oko Njega (Luka 5, 1) i „glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti“. (Luka 5, 15) Misija je bila uspješna: masa ljudi dolazila je, ne kako bi bila iscijeljena, već kako bi Ga čuli. Zasigurno bi Isus, zbog ovih neobičnih zahtjeva misije, bio opravdan kada bi propustio molitvu, jer bi morao učiti izgubljene ovce.
Čitamo: „No On bi se povukao u osamu i molio“. (Luka 5, 16) Isusovim rasporedom nisu upravljale najveće potrebe toga dana. On nikada nije bio prevaren, kao što mi tako redovito jesmo, u smislu da važni zadaci moraju zauzeti mjesto privatnog druženja s Njegovim Ocem.
Oni koji bi se posvetili molitvi moraju biti pripremljeni, kao što je Isus bio, reći ”ne” desecima ostalih stvari koje su se (barem u tom trenutku) činile važnijima. Oni koji slijede Isusa s takvom poslušnošću izmjenjuju samodovoljnost sa ovisnošću o Bogu, površnu zauzetost za istinsku produktivnost, tiraniju hitnosti za upravljanje od strane Duha.
„Molitva nije vrijedna truda“.
Malo kršćana bi bilo toliko hrabro da naglas izgovore ovu laž. Koliko nas izbjegava molitvu jer vjerujemo kako molitva jednostavno nije vrijedna truda? Možda smo se pokušali moliti na usredotočen način određeno vrijeme, samo kako bismo otkrili da je naše umove prelagano omesti, naša volja je preslaba, zbog čega izgubimo volju za molitvom.
Ova laž sadrži poluistinu: molitva je, kao što nas je Isus unaprijed upozorio, uključuje uporan trud. Kada je Isus rekao svojim učenicima neka ”uvijek mole i ne gube nadu”, (Luka 18, 1) On je pretpostavio da ćemo ponekad moliti i biti u kušnji da budemo obeshrabreni. Kao što kaže Isusova usporedba s udovicom (Luka 18, 1-8), iskrena molitva zahtijeva razdoblja molitve bez primanja, traženja bez nalaženja, kucanja na vrata koja izgledaju kao da su zabarikadirana iznutra. (Matej 7, 7)
No izvan tog realizma, Isus razotkriva laž koja kaže da se molimo uzalud. Svaka iskrena, vjerna molitva otvara put dobivanju, što vodi do pronalaženja i svako kucanje otvara vrata gdje leži nepokolebljiva nada. (Matej 7, 8) Naš otac zna kako da naplati naše borbe u molitvi dobrim darovima. (Matej 7, 11); najboljim darovima koji pokazuju Njegovu dobrotu. Ako nam molitva daje dublje uvide u njegovu slavu, onda je svaki trenutak kada se lišavamo samih sebe, kada poričemo naša tijela i kada saginjemo glave u molitvi vrijedan.
VIDI OVO: Isus vas može naučiti kako trebate moliti
U danima kada izgleda kao da naše molitve ne idu nigdje, trebamo se prisjetiti savjeta C. S. Lewisa:
„Kada obavljamo naše religijske dužnosti, izgledamo kao ljudi koji kopaju kanale u bezvodnoj zemlji, kako bismo, nakon što voda dođe, bili prvi koji će ju pronaći“. (Razmišljanje o Psalmima, 97) Neke dane u molitvi jednostavno kopamo i čekamo na kišu. Druge dane pijemo. No nema pijenja bez kopanja.
„Mogu se nositi s današnjim danom bez molitve“.
Kao što je slučaj s laži prije ove, malo kršćana (ako bilo tko) izgovorilo bi ovu rečenicu naglas. No mnogi od nas pronalaze stotine načina kako da ovo kažu bez riječi. Kada ja, na primjer, stvorim naviku toga da u dan uđem punog želuca, svjestan novosti i naspavan, no bez molitve, govorim: „Ne mogu se nositi s današnjim danom bez doručka, informacija, ili osmosatnog sna, no mogu se nositi bez molitve“.
Moć ove laži dolazi djelomično, od svjedočanstva našeg iskustva. Mnogi od nas prošli su kroz dane bez molitve i da nisu time upropastili svoje živote. Možda su neki od nas shvatili da mogu iznenađujuće dobro ići kroz dan bez molitve: zaradili smo naše plaće, odgojili našu djecu i dobili dobre ocjene bez da smo i zahvalili Bogu na tome.
Takav pragmatizam zaboravlja na riječi našeg Boga: „Tko god prebiva u meni i ja u njemu, donosi puno ploda, jer bez mene ne možete učiniti ništa“. (Ivan 15, 5) Izvan molitvene ovisnosti o Bogu (Ivan 15, 7) ne možemo učiniti ništa. Ništa neće proslaviti Boga, ništa što će opstati za vječnost. Rezultat našeg nedostatka molitve zaista može izgledati kao nešto, čak i nešto zaista zadivljujuće, no to je u Božjim očima, duhovna ništica. Izgrađujemo vile na brodu koji tone.
Ako je naš cilj uspjeti u svijetu koji prolazi (1. Ivanova 2, 17), onda da, možemo se nositi s današnjim danom bez molitve. No ako je naš cilj učiniti nešto što će proslaviti Božje ime, nešto zbog čega će anđeli zapljeskati, nešto što će odjeknuti u vječnosti, onda je molitva potrebna kao disanje.
„Bog ne čuje moje molitve“.
Prije nego što razotkrijemo ovu laž, trebamo se prisjetiti da svaki nepokajani grijeh zaista zatvara Božje uši na naše molitve. Kao što psalmist kaže: „Da sam njegovao bezakonje u svome srcu, Bog ne bi slušao“. (Psalam 66, 18) U tom slučaju, „Bog me ne čuje“ nije laž, već teška istina, ona koja može na milostiv način biti izliječena kroz pokajanje.
VIDI OVO: BOG VAS ČUJE: 7 biblijskih stihova koji potvrđuju da Bog čuje vaše molitve
Mnogi od nas, osjećaju odsutnost Boga u molitvi jednostavno jer smo sveci spremni za borbu, unesrećeni tijelom i djelovanjem đavola i jer previše lako zaboravljamo zašto, od svih ljudi, mi kršćani imamo privilegije obraćati se Bogu kao onome ”koji čuje molitve”. (Psalam 65, 2) Zašto je ta privilegija naša? Zato što, kao što Isus kaže svojim učenicima u vremenu novoga saveza: „tražit ćete u moje ime“. (Ivan 16, 26)
Da smo pokucali na vrata raja vlastitim trudom, tražeći da nas se čuje na temelju našeg vlastitog imena, po našim zaslugama, imali bismo svaki razlog sumnjati da će nas Bog čuti i odgovoriti nam. Ne molimo u naše ime. Molimo u ime Isusa, voljenog Očevog Sina, koji je došao na svijet kako bi nas doveo bliže Ocu. (Ivan 16, 27; 17, 3; 6) Ako smo u Njemu, onda naši glasovi nisu dalje od Oca koliko su od Sina, koji sjedi zdesna. (Ivan 16, 28; Hebrejima 4, 14-16)
Istina, možemo se ponekad osjećati kao da je Bog daleko od nas, daleko od zvukova naših vapaja. Možemo u toj tišini sjediti mjesecima ili čak godinama, dok nam iskušenja govore kako nas Bog ne čuje. No čak i tada, možemo reći s prorokom Mihejom: „Što se mene tiče, tražit ću Boga, čekat ću na Boga za moje spasenje, moj Bog će me čuti“. (Mihej 7, 7)
Svaka laž nestaje ispred čuda tih pet riječi: „Moj Bog će me čuti“. Ako će Bog čuti naše molitve i sagnuti ramena kako bi nosio naše terete, podignuti svoje obasjano lice na naše slavljenje, onda nas niti jedna prepreka ne može držati dalje od Njega. Zauzetost, nevolja i samodovoljnost mogu i dalje sugerirati da činimo nešto drugo, no znat ćemo što reći: „Moj Bog, moj slavni Bog koji daje zadovoljstvo i koji nosi terete, će me čuti. Molim se“.
Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org
