“Ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše” (Lk 22,32). Za mene je ovo jedan od redaka Pisma koji najviše ohrabruje. Petar je prolazio kroz oštru kušnju, a Isus ga je uvjerio da bez obzira s čime će se suočiti, njegova vjera neće malaksati.
Iako se odrekao Krista, Bog ga nije ostavio – ni na trenutak. Ovaj jednom neustrašiv učenik, sad slomljen i ražalošćen nad svojim padom, nikada ni na trenutak nije bio prepušten samome sebi. Ljubljeni, a nismo ni mi!
Bez obzira kakva je kušnja – kakvu bol trpite ili žalost podnosite – Isus posreduje za vas. U samom ovom trenutku, usred vaših oluja, On zagovara vaš slučaj i nikada vas ne pušta.
U Luki 22,31 Isus upozorava Petra da ga je sotona poželio prorešetati kao pšenicu, ali na kraju 32. retka daje ovaj poticaj: “Kad se jedanput vratiš k meni, učvrsti svoju braću.”
Ljubljeni, tu je uvjerenje i ohrabrenje za sve nas. Gospodar stvaranja nas drži u samoj svojoj ruci i govori kao i Petru: “Digni se! Idi sad! Ne usredotočuj se na neuspjeh; naprotiv, kreni raditi za moje kraljevstvo. Hrani moje ovce. Upozoravaj moje dragocjene o neprijateljevim napadima koji su na djelu protiv njih. I reci im da ih ja držim u svojim rukama tijekom svake kušnje.”
Autor: David Wilkerson