Kupci su u trgovini gledali kako nepoznati muškarac u bijelom plaća njihove namirnice, a zatim su saznali pravu istinu o njemu.
Kupci su u trgovini gledali kako muškarac u bijelom plaća njihove namirnice, a onda su saznali pravu istinu o njemu.
Teško je smisliti dobru YouTube „psinu“. Većinu vremena, ove psine su pomalo zlobne te nisu uopće smiješne. No, jedan YouTube korisnik imenom Stuart Edge je smislio ideju koja bi mogla rezultirati nekim zanimljivim trenutcima, a ujedno poslužiti i kao jako dobro djelo.
Kako bi uspio u svom naumu, trebao je pomoć. Profesionalnu glumačku pomoć. Na svu sreću, mogao je nazvati svoje prijatelje Barta Johnsona i Charana Prabhakara, iz Disneyevog filma High School Musical.
Odjeveni kao prodavači u trgovini, Bart i Charan su posluživali kupce koje je čekalo posebno iznenađenje.
Nekoliko je obitelji čekalo na blagajni, a Stuart je morao smisliti način da plati za njihove namirnice te da izvede „psinu“ s ljudima kojima je pomogao.
Zbog toga je nadošao na ideju da se pretvara da je anđeo. Da, pravi anđeo u velikom, bijelom, sjajnom odjelu.
Dok su Bart i Charan pričali s obiteljima, Stuart im je prišao te je rekao da dolazi iz „uprave“, „tamo gore“.
„Ne brinite“, rekao je mašući prema Bartu i Charanu, „oni me ne mogu vidjeti“. Trudeći se prodati šalu, inače razgovorljivi Bart i Charan su u tišini stajali i gledali u kupce.
Neobavezno je čavrljao insinuirajući da je zaista pravi anđeo. Nakon nekog vremena je stavio svoj „nebeski“ pametni telefon pokraj čitaća kartica te je platio namirnice kupaca u redu. Tada je otišao odakle je i došao, a za sobom je ostavio zbunjene kupce.
U tom trenu bi Bart rekao kupcima da trebaju platiti te bi se pravio zbunjen kada shvati da su namirnice već plaćene.
Zbunjeni kupci su gledali oko sebe, iznenađeni što dva prodavača nisu vidjela čovjeka u bijelom. Pokazali bi im gdje je točno Stuart odšetao, a tada bi Bart rekao da je uprava u potpuno suprotnom smjeru.
Većinom nije bilo drugačijih reakcija od zbunjenosti i osmjeha. No u jednom slučaju je reakcija kupaca bila iznimno velika te glumci nisu mogli nastaviti.
Jedna je obitelj bila jako ganuta tim dobrim djelom. Stuart i njegovi prijatelji su kasnije saznali da je taj dan bio peti rođendan njihovog sina. Imali su velikih financijskih poteškoća te su namjeravali kreditnim karticama platiti za namirnice za blagdane.
Stuart to nije mogao dopustiti. Rekao je obitelji da se vrate u trgovinu i kupe sve što im je potrebno. Platio je čitav njihov račun.
Ganuti, majka i otac su otvoreno zaplakali grleći sve uključene u to dobro djelo. Ujedno su obećali da će im sve to vratiti tako što će nastojati što više pomagati potrebitima.
Za Stuarta nije postojao ljepši način da se kaže „hvala“.
