”Volim pse više od ljudi”.
Tako glasi moto ili neka varijacija istoga, koji se može pronaći otisnut na majicama, šalicama i naljepnicama.
Iskreno, mogu se povezati. Zaista volim svoje pse.
Iako psi imaju svoje neke posebne potrebe, nisu toliko zahtjevni kao ljudi. Moji psi ne raspravljaju sa mnom. Iako legnu na moje mjesto, pomaknu se ako im to zapovjedim, iako često to ne radim.
Ne odabiru filmove koje žele gledati, a koji se meni ne sviđaju. Ne traže od mene da branim objavu koju sam napisala na društvenim medijima. Ne svađaju se sa mnom oko izbora, cijepljenja, teorija urote ili teorije o pomirenju. Ne traže od mene da recenziram njihove knjige, izmijenim eseje ili da organiziram sastanke. Ne puštaju preglasno glazbu i ne zbijaju šale koje ne razumijem.
Štoviše, velik broj istraživanja pokazuje mnoge dobrobiti koje proizlaze iz provođenja vremena s kućnim ljubimcima: od smanjenog krvnog tlaka, smanjene anksioznosti, smanjene razine kolesterola i čak smanjivanja simptoma PTSP-a.
S obzirom na sve ovo, nije neobično to da se u protekla tri desetljeća uvelike povećao broj kućnih ljubimaca kod ljudi: od ove godine 66 posto američkih kućanstava posjeduje kućnog ljubimca, za razliku od 58 posto iz 1988.
Kao ljubiteljici životinja, koja je iskusila nebrojene radosti, kao i poneku tugu, koje mi je priuštio veliki broj kućnih ljubimaca za koje sam se brinula tijekom godina, ovo veseli moje srce. Životinje i posebno psi, po mom mišljenju, su jedan od najljepših darova koje nam je Bog dao. Životinje, posebno kućni ljubimci, uče nas i pokazuju nam kako živjeti prisutnije u sadašnjem trenutku.
Ali životinje nisu ljudi.
Nisu zamjena
Čovjek može voljeti životinje i kućne ljubimce, poput mene, ali ipak može prepoznati da ta stvorenja nisu zamjena za ljude. Ne mogu s psom podijeliti moje snove i nade. Oni me ne pitaju kakav mi je bio dan. Ne mogu uživati sa mnom u umjetničkom djelu, s njima ne mogu razgovarati o knjizi koju sam pročitala i s njima ne mogu razgovarati o broju osvojenih bodova na Wordleu. Oni u meni ne vide Isusa i zbog toga se u njima ne razvija želja za time da o Isusu govore svijetu i da prenesu vjeru idućim naraštajima. Vrijeme provedeno s kućnim ljubimcima ne može zamijeniti vrijeme s ljudima. Ipak, prema nedavnom izvješću iz časopisa The Atlantic, koja govore o rezultatima američkog istraživanja o korištenju vremena, godišnje vladine ankete o tome kako ljudi u SAD-u provode dane pokazuju da je ”vrijeme druženja u stvarnom svijetu palo su i za muškarce i za žene, za sve dobi, za sve etničke pripadnosti, bez obzira na razine prihoda i obrazovanja”.
Nadalje, iako se vrijeme koje ljudi provode jedni s drugima polagano počelo smanjivati između 2003. i 2022., prema istraživanju vrijeme koje Amerikanci provode sa svojim kućnim ljubimcima u tom se periodu udvostručilo. Provođenje više vremena s psima posebno je primijećeno kod žena:
- 2003. godine prosječna žena, koja je posjedovala kućnog ljubimca, provodila je podjednako vremena s drugim ljudima koliko je provodila i sa psom i mačkom. Do 2022. godine ovo se promijenilo. Sada prosječna odrasla žena provodi više svog aktivnog vremena s kućnim ljubimcem nego što ga provodi s ljudima.
Ono što nije slučajnost jest to da se ovaj fenomen povezuje i s drastičnim padom nataliteta u SAD-u; natalitet je pao za gotovo 23% između 2007. i 2022. Neki ljudi sebe vide kao ”roditelje psima” i prema svojim psima se odnose kao da su njihova djeca.
Možemo gurati psa na hodalici, možemo ih odijevati, možemo se brinuti za njih kao da su djeca, ali psi se ne mogu brinu za nas kada ostarimo i osim toga psima nedostaje emocionalna kompleksnost. Za razliku od naše djece, psi će nas uvijek jednako voljeti i čineći tako, psi nas nikada neće podsjetiti da nismo savršeni i da nas se ne smije štovati. Bez obzira na pokušaje, psi ne mogu zamijeniti ljude.
Razlika stvaranju u
Mi ljudska stvorenja imamo, na temelju onoga kako nas je Bog stvorio, posebne odnose sa životinjama. Bog je stvorio životinje, usput na isti dan kada je stvorio muškarca i ženu, sebi na slavu i užitak. Iz istih je razloga stvorio i nas. Bog je posebno odredio Adamu neka imenuje životinje. Tijekom imenovanja životinja, Adam je prepoznao da mu nešto nedostaje.
Ovaj dio priče o stvaranju pokazuje nam da su životinje i slične nama i različite od nas. Životinje s nama dijele dah života, životnu silu koja je spomenuta u Postanku 7, 15. No životinje nisu stvorene na Božju sliku poput nas ljudi, kao što nas uči zapis o stvaranju iz knjige Postanka.
Ono što je važno za primijetiti jest to da je, nakon potopa, Bog sklopio savez, ne samo s Noom i njegovim potomcima, nego i sa ”svakim živim stvorenjem”. (9, 9-11) Nadalje, na završetku knjige o Joni, Bog prekorava proroka zbog njegovog nedostatka suosjećanja za grad Ninivu, za kojeg je Bog mario, jer su u tom gradu živjeli ljudi kao i mnoge životinje. (Jona 4, 11) Bog voli životinje i poziva nas na isto.
Provođenje više vremena s kućnim ljubimcima vjerojatno je dobra zamisao, pogotovo danas u našem pretjerano automatiziranom, digitaliziranom, virtualnom modernom svijetu. U pred-industrijskim društvima, ljudi su provodili više vremena sa životinjama, bilo da se radilo o životinjama koje su ljudi uzgajali radi prehrane i za rad ili o životinjama koje su služile kao sredstva prijevoza, prije izuma automobila. Problem nije u tome koliko vremena provodimo sa životinjama, bilo da se radi o stoci, konjima, kućnim ljubimcima, nego u ulozi koju pridajemo tim životinjama u našim životima.
Pravilno uređen red voljenja
Stvoreni smo za zajedništvo s drugim stvorenjima koja su stvorena na Božju sliku, kao što nam priča o stvaranju pokazuje Adamovo prepoznavanje potrebe nekoga tko je poput njega. Čak i životinje prepoznaju svoju vlastitu vrstu i s obzirom na to reagiraju. Voljeti ljude na ispravan način znači prepoznati da smo stvoreni kako bismo bili jedni s drugima i kako jedni s drugima trebamo njegovati prijateljstvo, suosjećanje, privrženost i jednostavno, vrijeme.
S obzirom na to, ne mogu voljeti svoga psa na ispravan način ako ne postavim stvari u ispravnu perspektivu. Ne voljeti psa na ispravan način znači da od njega očekujem stvari, koje mogu činiti samo druga stvorenja ili drugi čovjek. Ne želim filozofirati, ali ispravan način kako se može voljeti psa jest ako ga se voli s obzirom na ono što pas jest.
Ovo pravilo vrijedi za sve ono što je Bog stvorio: životinje, ljude, kamenje, minerale i biljke. Sve što je Bog stvorio, stvorio je sa svrhom i namjenom. Ispravno voljeti sve ono što je Bog stvorio znači voljeti ono za što i za kakvu namjenu je Bog stvorio sve što je stvorio.
Kao i sva svakom drugom vrstom ljubavi koju osjećamo, naša ljubav prema kućnim ljubimcima mora biti u pravoj perspektivi. Ispravno voljeti kućne ljubimce znači voljeti ih s obzirom na ono što oni jesu, ne s obzirom na ono što oni nisu. Voljeti ljude na ispravan način znači provoditi vrijeme s njima licem u lice, u tijelu, prihvatiti ih sa svim njihovim kompleksnostima, zahtjevima, pa čak i neobičnim izborom za gledanje filmova.
Od ljudi dolazimo na početku naših života, ljudima se okrećemo tijekom naših života i ljudi nas okružuju na završetku naših života. Možda idući puta kada odlučite povesti svog psa u šetnju ili na jezero, možete upitati svog prijatelja, s kojim se dugo niste vidjeti, želi li vam praviti društvo. Čineći tako ne spajamo najbolje iz ”oba svijeta”, nego koristimo na najbolji mogući način ovaj jedan slavan svijet, kojeg je Bog stvorio.
Autorica: Karen Swallow Prior; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.
