”Kruh naš svagdanji daj nam danas”, molba je koju nas je Isus učio u molitvi Očenaš. Što to znači? Zašto je trebamo moliti?
Isus nas uči moliti na način da nam Bog providi svakodnevni kruh (Matej 6,11). Isus očito nije govorio svojim učenicima da mole samo za kruh. No, kruh je bila glavna hrana kod Židova, i tako je godinama.
Nadalje, kruh je snažan simbol Božje providnosti za Njegov narod u Starom zavjetu. Sjećamo se kako se Bog brinuo o Izraelcima kada su bili u pustinji nakon njihovog izlaska iz Egipta.
Život je u pustinji bio težak, i uskoro su se ljudi počeli žaliti da bi im bolje bilo u Egiptu, gdje su mogli jesti izvrsnu hranu. Kao odgovor na ove pritužbe, Bog je obećao „dati im daždi kruh s neba“ (Izlazak 16,4).
Sljedećeg jutra kad se digla rosa, na zemlji je ostalo „nešto sitno, okruglo, sićušno poput inja…kao sjemenka korijandera, bijela; a okus joj bijaše sličan kolačima spravljenim s medom“ (s. 14.31). Kada je Bog čudesno s neba hranio svoj narod, učinio je to dajući im kruh.
Kruh je snažan simbol osnovne providnosti za naše potrebe
Zanimljivo je da u jeziku zapadne kulture, ponekad govorimo o jednom partneru u braku (što je nekad bio isključivo muž, ali ne toliko i danas) kao onom koji zarađuje u kući. No, neformalno, tog partnera nazivamo „hraniteljem“. Čak i u našem slengu, riječ kruh koristimo kao sinonim za „novac“. Kruh je i dalje, barem u našem jeziku, snažan simbol osnovne providnosti za naše potrebe.
Nakon što je završio Korejski rat, Južna Koreja je imala veliki broj djece koja su ostala bez svojih roditelja. Isto smo vidjeli u Vijetnamu, Bosni i Hercegovini i ostalim mjestima. U slučaju Koreje, humanitarne agencije su se suočavale sa svim problemima koji su nastali u vezi tolikog broja siročadi.
Jedan od ljudi koji su bili uključeni u humanitarnu pomoć mi je rekao za problem na kojeg su naišli s djecom u sirotištima. Iako su djeca imala tri obroka dnevno, bilo je onih koji su noću bili nemirni i zabrinuti te imali poteškoća sa spavanjem. Dok su razgovarali s djecom, uskoro su otkrili da su djeca imala veliku tjeskobu u vezi toga hoće li imati hranu za sljedeći dan.
Kako bi pomogli riješiti taj problem, humanitarci su u jednom određenom sirotištu odlučili da medicinske sestre svaku noć kada djecu stave spavati, stave jedan komad kruha svakom djetetu u ruku. Kruh nije bio namijenjen za jesti, već da ga djeca samo drže dok ne zaspu. Bila im je to „sigurna deka“, koja ih je podsjećala da će njihove svakodnevne potrebe biti ispunjene.
”Kruh naš svagdanji daj nam danas” nas uči da se oslonimo na Boga
Naravno, kruh je umirio dječju zabrinutost i pomogao im da zaspu. Isto tako, možemo biti mirni u spoznaji da će naše tjelesne potrebe biti zadovoljene, da ćemo imati dovoljno hrane, odnosno „kruha“ za naše potrebe.
Dakle, ova nas molba u Gospodnjoj molitvi uči da pristupimo i oslonimo se na Boga u poniznom duhu, tražeći ga da se pobrine za ono što trebamo te nas održava iz dana u dan. Nemamo dozvolu tražiti velika bogatstva, ali nas se potiče da mu dajemo do znanja svoje potrebe, vjerujući da će se za njih i pobrinuti.
Ako smatramo da nam se Božja ruka čini nevidljiva i da ne možemo razabrati Njegovu providnost u našim životima, to djelom može biti zbog načina na koji molimo. Skloni smo moliti općenito. Kada molimo općenito, jedini način na koji ćemo vidjeti Božju ruku u providnosti jest općenito.
Kada uđemo u molitvu, to jest razgovor i zajedništvo s Bogom, i svoje zahtjeve stavimo pred Njega, izlijevajući svoje duše i konkretne potrebe, na naše molitve vidimo i konkretne odgovore. Naš nas Otac poziva da za naš svakodnevni kruh dođemo k Njemu. On nas u svojoj providnosti neće razočarati.
Autor: R. C. Sproul; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Ligonier.org
