Mogu li kršćani biti dobri vjernici i u isto vrijeme prakticirati jogu? Postoji li opravdanje za tako nešto?
Ovakvi duhovni pogledi su u potpunoj suprotnosti s biblijskim kršćanstvom koje sasvim jasno vidi razliku između Stvoritelja i stvorenja – čovjeka i Boga.
Bog je uvijek “netko drugi”, a nikada sam čovjek. Žalosno je vidjeti da neki ljudi koji propagiraju jogu i druge discipline meditacije podupiru svoje argumente pogrešno navodeći neke izolirane biblijske citate izvađene iz općeg konteksta kao što su npr. “Ti si hram Božji”, “živa voda teče iz tebe”, “bit ćete u meni i ja ću biti u vama”, “ne živim više ja, nego Krist živi u meni” …, bez razumijevanja značenja koje te riječi imaju u cijelom kontekstu Svetog pisma. Neki ljudi čak predstavljaju Isusa Krista kao jogija. Tako, nisu rijetke slike na kojima je Isus prikazan kao jogi u položaju za meditaciju!
Nazivati Isusa “jogijem” znači nijekati Njegovu božansku suštinu, svetost i savršenost i pretpostavljati da je On imao palu ljudsku narav podložnu neznanju i zabludi (iluziji – maya), kako je i On trebao oslobođenje od ljudske uvjetovanosti kroz vježbe i discipline joge.
Joga je nespojiva s kršćanskom duhovnošću jer je panteistička (Bog je sve i sve je Bog) i zato što smatra da postoji samo jedna realnost a sve ostalo je privid ili maya. Kada bi postojala samo jedna apsolutna nepromjenjiva realnost a sve ostalo bilo iluzorno ili prividno onda ne bi postojali odnosi i ljubav.
Središte biblijskog kršćanstva je vjera u Sveto Trojstvo – Oca, Sina i Duha Svetoga, tri osobe u jednom Bogu, koji je savršeni model odnosa ljubavi iu kršćanstvu je usmjereno na odnose s Bogom i među ljudima.
“A Isus reče mu: Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom misli svojom. Ovo je prva i najveća zapovijed. A druga je kao i ova: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.” (Mt 22,37-39).
U hinduizmu, dobro i zlo, kao i bol i užitak su prividni (maya) i samim tim nestvarni, imaginarni. Vivekananda, jedna od najpoštovanijih ikona suvremenog hinduizma je rekao: “Dobro i zlo su jedno isto”
U kršćanstvu neprestani problem grijeha kao uvrede Božjoj svetosti je neodvojiv od naše vjere jer je grijeh razlog zašto trebamo Spasitelja. Isusovo utjelovljenje, život, muka, smrt i uskrsnuće je naš jedini put spasenja – tj. oslobođenja od “gravitacije grijeha” i njegovih posljedica. Mi ne možemo negirati ovu temeljnu razliku u namjeri da u kršćanstvo uključimo jogu i ostale istočnjačke tehnike meditacije.
Bavljenje jogom je u “najbezazlenijem” slučaju poganstvo, a u najgorem okultizam. Kao jedna on duhovnih disciplina New agea, joga se naširoko prakticira diljem zapadnog svijeta. Smiješno je i nakaradno kako se mnogi učitelji joge izjašnjavaju kao kršćani zavodeći i varajući ljude da joga nema nikakve veze s hinduizmom i da je to samo prihvaćanje “onog dobrog” iz drugih kultura, tj. vjerska tolerancija.
Neki čak prikrivaju jogu kršćanskim gestama i kretnjama nazivajući je “kršćanska joga”. Ovdje se ne radi o prihvaćanju kulture drugih naroda već o prihvaćanju druge religije koja je nespojiva s biblijskim kršćanstvom.
