Kršćansko obraćenje je vezano uz osobu Isusa Krista. Ukorijenjeno je u činjenici, a ne u razmišljanju. Što ono znači? Po čemu je drugačije u odnosu na druge religije i je li istinito?
Vjerniku koji daje svjedočanstvo o svom obraćenju Bogu prigovara se kako je to slab dokaz istinitim tvrdnjama kršćanstva, jer se čini da svatko doživi neku vrstu obraćenja.
Neki govore o vatri koja im plamti u srcu. Poklonici istočnih religija će reći da su doživjeli mir i sklad u svome biću, a drugi će svjedočiti o posebnoj radosti koja ih je obuzela.
Je li kršćansko obraćenje istinito?
Zašto je kršćansko obraćenje ispravno dok ono drugih religija nije? Može li se bolje protumačiti nekom vrsti uvjetovanog refleksa ili samo-hipnozom?
Istina je da danas ima mnogih koji svjedoče o religijskom iskustvu na temelju kojeg su doživjeli krajnju stvarnost. Na prvi pogled, riječi kršćanina zvuče kao i onih drugih vjernika, jer i on tvrdi da je doživio istinu.
Nevjerniku ili slučajnom promatraču treba nešto konkretnije od običnog svjedočanstva o subjektivnom iskustvu kao kriteriju za prosudbu valjanosti neke religije. Razlika je upravo što kršćani imaju takav kriterij.
VIDI OVO: 7 znakova istinskog obraćenja
Kršćansko obraćenje se temelji na činjenici
Kršćansko obraćenje je vezano uz osobu Isusa Krista. Ukorijenjeno je u činjenici, a ne u razmišljanju. Isus je dokazao da se može nazvati Sinom Božjim. Poticao je ljude da se pouzdaju u Njega kao bi spoznali Boga i otkrili smisao života.
Isus je rekao: ”Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju” (Ivan 10,10). Kad se čovjek pouzda u Isusa Krista, uspostavlja odnos sa Svemogućim Bogom, što vidljivo mijenja njegov život.
Kršćansko obraćenje nije poboljšanje života vlastitim naporom. Nije uvjetovano ni kulturom, dapače, ima mnogih koji se pouzdaju u Isusa Krista unatoč suprotstavljanjima njihovih obitelji i prijatelja. Kršćaninovo iskustvo u potpunosti ovisi o Bogu i Njegovom djelu u životu čovjeka. Božje se djelo mora ostvariti. Iskustvo se temelji na toj činjenici, a ne u samoj osobi.
VIDI OVO: Bez obraćenja nitko neće vidjeti Boga. Što je obraćenje i kako se možemo obratiti?
Sveopćost kršćanskog iskustva koje treba uzeti u obzir
Osim činjenice da se kršćansko obraćenje temelji na nečem objektivnom, na Kristovu uskrsnuću, postoji također svopćost kršćanskog iskustva koje treba uzeti u obzir. Od Isusovog doba pa sve do danas, ljudi različitog odgoja, obrazovanja i kulture obraćali su se osobi Isusa Krista.
I neki najokorjeliji zločinci postali su najbolji kršćani nakon što su se pouzdali u Isusa Krista. I to treba uzeti u obzir. Zbog različitih ljudi koji su postali kršćanima, obraćenje se ne može protumačiti jednostavno time da je ono uvjetovano okolnostima.
Recimo, na primjer, da vam netko kaže da je pronašao smisao života i krajnju istinu. Priznaje da mu je život iz temelja promijenjen. Pitate ga koji je ključ te njegove velike promjene. Odgovara: ”Otkako sam počeo nositi okruglu koru lubenice na glavi, život mi se iz temelja promijenio.”
Upitate njegova prijatelja što se s njime dogodilo, a oni vam odgovore da se život tom čovjeku doista promijenio otkako nosi na glavi okrugu koru lubenice. Želite saznati je li to iskustvo nešto posebno, vezano samo za tog čovjeka, ili ima i drugih koji tvrde isto. I počnete tražiti ljude koji na glavi nose koru od lubenice.
VIDI OVO: Kako me je Bog kroz smrtnu tragediju doveo do obraćenja?
Gledate svuda okolo, no nigdje nikoga sa sličnim iskustvom. Zaključujete da ta osoba stvara svoje osobno iskustvo, ali time ne dolazi do krajnje stvarnosti.
Kršćansko iskustvo je sveopće, i premda ono samo po sebi ne mora dokazati istinu, ipak je vrijedno razmatranje. Ono što čini kršćansko iskustvo istinitim je to što se temelji na mnogim činjenicama koje potvrđuju Isusovo božanstvo.
Prema poglavlju iz knjige ”Odgovori na teška pitanja”, autora Josha McDowella i Dona Stewarta
