Što ako određene vrline koje izjednačavamo s Isusom nisu zapravo kršćanske?
Sviđalo vam se ili ne, kultura oblikuje našu sliku o Isusu.
Ako ne identificiramo lažne stigme i pogrešne predodžbe, posvetit ćemo vrijeme i energiju kultiviranju vrlina koje nisu kršćanske.
Mrzim odricanja, ali ono što slijedi zaslužuje jedno. Vrline ispod nisu zle. Ne tražim od vas da ih izbjegavate. Molim vas da ozbiljno razmislite o tome što znači hodati Isusovim stopama. Evo osam kršćanskih vrlina koje zapravo nisu kršćanske.
1. Ljubaznost
Ne mogu si pomoći da se ne pitam što bismo mislili o Isusu u današnjoj Americi.
Govorimo o liku koji je jednog od svojih najbližih prijatelja nazvao Sotonom. Bez imalo poštovanja razgovarao s vjerskim vođama. Ljubaznost nije prva riječ koju bih koristio.
Je li Isus bio blag? Apsolutno. Blagost je plod Duha. Ipak, ovo je problem. Ljubaznost i blagost nisu isto.
Ljubaznost je jeftina. Ništa vas ne košta. Ljubaznost izbjegava napetost i uvijek povlađuje vaš ego, čak i ako bi Ray Charles mogao vidjeti da ste u krivu.
Ljubaznost NE stoji uz pobožnost.
Međutim, blagost vam govori ono što trebate čuti. Neće gladiti vaš ego jer ste divni. Blagost vas previše voli za to. Sjeme blagosti sadi se na tlu ljubavi. Iz ove bogate zemlje dolazi prava napetost. No, krajnji rezultat je plodonosan život.
Pitam se koliko bi prijatelja Isus imao u pretjerano osjetljivoj kulturi gdje je povlađivanje ega nacionalna razbibriga?
Znam da je Isus bio ljut na mene. Većinu svog života izjednačavao sam ljubaznost s pobožnošću. Mislio sam kako me dobri prijatelji nikada neće zvati van. A ni dobri kršćani.
Ali borim se s time da ne izjednačavam ljubaznost s pobožnošću dok čitam evanđelja. Možda nam je potrebno više kršćana poput Isusa. Možda nam je potrebno više prijatelja poput Isusa. Znam da je meni potrebno.
2. Uvijek kažete „da“
Kad smo Tiffani i ja diplomirali, odmah smo se priključili crkvi. U prve dvije godine, svemu smo govorili „da“.
„Hoćete li voditi molitvu na bogoslužju u nedjelju?“
Da.
„Fali nam nekoliko dobrovoljaca. Hoćete li pomoći u pripremi hrane?
Da.
„Hoćete li pričuvati naše mačke?“
Ne. Ne čuvam mačke. A ni Isus.
Dobri kršćani bili su sluge, pomislio sam. Nikada nisu govorili „ne“. Oni su „muškarci (i žene) koji govore da“… za Isusa.
Iako trebate služiti vašoj crkvi, teret odgovaranja „da“ može (i hoće) vas onesposobiti. Za one koji prečesto govore „da“, osjećate ovaj teret.
Evo zašto. Često govorimo „da“ jer se želimo osjećati potrebni. Radi se o potvrdi, a ne služenju.
Reći „ne“ dobrovoljnoj prilici je teško. Reći „ne“ toksičnom prijateljstvu je bolno. Reći „ne“ pritisku, negativnosti, iskušenju i zlostavljanju jest teško.
Ali nemojmo se klanjati bogu „da“. Ovaj bog uzima sve i ne daje ništa.
3. Savršeno pohađanje crkve
Još uvijek ozdravljam od dugogodišnjeg nezdravog izlaganja ovoj lažnoj kršćanskoj vrlini. Vjerni kršćani nisu propuštali štovanje. Nikad. Nikad nisu propuštali malu grupu. Nisu propuštali nikakvu crkvenu funkciju. Točka.
Naravno, važno je okupljanje s kršćanima. Ali je vrlo moguće imati savršeno pohađanje crkve i vrlo malo znati o Bogu. Kao što savršeno pohađanje škole ne jamči dobre ocjene.
Bogu je više stalo do stanja vašeg srca nego mjesta vašeg sjedenja.
4. Slijeđenje pravila
Odrastao sam izjednačavajući slijeđenje pravila sa slijeđenjem Krista. Dobri kršćani nisu kršili pravila. Nisu propuštali policijski sat, varali na ispitima ili pili alkohol. Oh, i nisu proklinjali ni imati tetovaže.
Savršeni rekord u vožnji vas ne kvalificira kršćaninom više nego što vas alkoholna ovisnost diskvalificira.
Osim toga, neka se pravila moraju kršiti. Ona su pogrešna i opresivna. Umjesto da izjednačavamo pravednost s sa slijeđenjem pravila, idemo izjednačiti pravednost s Isusom.
5. Nikada ne sumnjate niti preispitujete Boga
Odrastanje, sumnjanje u Boga ili propitivanje Biblije bilo je, s moje strane, nepoštivanje u najboljem slučaju, a pogrdno u najgorem slučaju.
Zbog toga je moje putovanje u vjeri bilo uokvireno nezdravom slikom o Bogu. U mom umu, Bog je bio božansko biće s golemim granama (vjerojatno je jednu ubrao sa Stabla života). U ulozi bacača u bejzbolu, On je čekao nekoga da ga nešto pita kako bi ga mogao razbiti u zid lijevog polja.
Potom je na fakultetu sumnja ušla u moju vjeru. Nisam bio siguran kako obrađivati teška pitanja. Nisam mogao razgovarati s Bogom. Bio je ljut. Nisam mogao razgovarati s drugim kršćanima. Rekli bi da molim jače.
Tada sam pronašao knjigu koja spašava život. Psalme.
Psalmi su oslikali drukčiju sliku Boga. Vjerni ljudi su sumnjali i govorili „materijalno-činjenično“ Bogu. Nije ih uništio. Hodao je s njima. Bio je pun strpljenja i razumijevanja.
Još uvijek preispitujem i sumnjam. Bog ljubavi dopušta prostor za to. Ostaje sa mnom kroz to i slavi kad dosegnem drugu stranu.
Ako vaš Bog ne dopušta prostor za sumnju, ne vrijedi mu služiti.
Kršćani s dvojbama i pitanjima nemaju manjak vjere. Zapravo, rekao bih da je sumnja nezaobilazni nusproizvod približavanja beskrajno snažnom i poznatom Bogu.
6. Poznavanje Biblije
Kad sam radio u službi za mlade, puno sam putovao. Prije ukrcavanja na autobus, svatko je imao priliku natjecati se. Ali da budem iskren, samo sam želio da se jedna osoba odazove. Zašto? Imao sam jednu aplikaciju za poznavanje Biblije i nitko se nije natjecao sa mnom.
Mogao bih imenovati svakog i upariti ljude sa čudnim, slučajnim činjenicama. Poznavao sam Bibliju.
Ali to ne čudi, zar ne? Vjerni kršćani poznaju svoju Bibliju.
Pa… ovisi.
Apostol Pavao kaže da znanje napuhuje, a ljubav izgrađuje. Moje kršćansko putovanje dokazuje da je ovaj stih istinit.
Samo znanje je vrlo opasno.
Gledam unatrag na dane koristeći tu biblijsku aplikaciju. Iako sam rijetko gubio, moja nagrada za pobjedu bila je kruna ponosa.
Isus je povezao model pravednosti i posvećeni život. Vjerni kršćani mogu poznavati svoju Bibliju. No, ako vas vaše biblijsko znanje ne potiče da služite svom susjedu, nedostaje vam nešto. Veliki učenici su velike sluge.
7. Brzina
Dok smo ovdje, uključimo i druge članove u grupu. Organizirano. Učinkovito. Živo.
Zahvalno, dolazak na vrijeme može pokazati zabrinutost i poštovanje prema osobi s kojom se nalazite.
No, brzina nije kršćanska vrlina. Da je Isus živio u suvremenoj Americi, nisam siguran da bi cijenio našu zaluđenost s „popisom obveza“ i točnošću. Govorimo o liku koji je kasnio na zakazane sastanke, a jednom je prilikom njegovo „kašnjenje“ rezultiralo čovjekovom smrću, Lazara. Prosjaci i poreznici omeli su Isusa. Promijenio je planove bez upozorenja.
Brzina može biti dobra praksa u Americi, ali nije kršćanska vrlina.
Slušam pasivno-agresivne primjedbe o kašnjenju na bogoslužje cijelog života. I sam kasnim. Iako je točnost dobra praksa u Americi, to nije barometar za pobožnost ili predanost Bogu.
8. Izražajan i emocionalan
Ja sam emocionalni tip. Često plačem. Nemojte mi suditi. Također podižem svoje ruke i krećem se dok slavim.
Pravi kršćani su izražajni, mislio sam. No, provođenje vremena s kršćanima koji nisu izražajni otkrilo mi je nešto drugo, duboku ljubav prema Isusu. S druge strane, provodio sam vrijeme s izražajnim, emocionalnim kršćanima i otkrio da su dosadni i suhi. Izražajno, emocionalno ponašanje može otkriti strast, ali ne nužno.
Budimo oprezni da ne stvorimo našu perspektivu perspektive. Bog je beskrajno kreativan. Tako i Njegov narod.
Autor: Frank Powell; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Faithit.com
