“A nada ne postiđuje, jer je ljubav Božja izlivena u srcima našim po Duhu Svetome koji nam je dan.” (Rimljanima 5,5)
Ponekad riječi iz kršćanskog rječnika imaju drukčije značenje od onog koje te iste riječi imaju u uobičajenoj upotrebi. Riječ “nada” jedna je od njih.
Što se svijeta tiče, nada često znači s veseljem iščekivati nešto nevidljivo, ali bez ikakve sigurnosti da će se to ostvariti. Čovjek u velikim financijskim poteškoćama može reći: “Nadam se da će sve biti dobro”, ali on nema nikakve sigurnosti da će tako biti. Njegova nada ne mora biti ništa drugo doli građenje kule u oblacima.
VIDI OVO: Nada za vas koji prolazite kroz zastrašujuće patnje
Kršćanska nada također s iščekivanjem gleda prema nečem nevidljivom, kao što nas Pavao podsjeća u Rimljanima 8,24: “A nada koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tome i nada?” Nada je vezana uz budućnost.
Kršćanska nada se temelji na Božjoj Riječi
Ali ono što kršćansku nadu čini drukčijom je to da se ona temelji na obećanju Božje riječi i stoga je apsolutno sigurna. “Nju imamo kao sidro duše, i pouzdano i čvrsto” (Hebrejima 6,19). Nada je “vjera koja se drži Božje riječi i živi u sadašnjoj sigurnosti, uvjerenju u ono što je Bog obećao ili predskazao” (Woodring). “Obratite pažnju na to da koristim riječ ‘nada’ sa značenjem ‘sigurnosti/izvjesnosti’. Nada se u Pismu odnosi na buduće događaje koji će se zbiti bez obzira na sve. Nada nije tlapnja koja podiže naš duh i potiče nas da slijepo nastavljamo prema neizbježnoj sudbini. Ona je temelj cjelokupnog kršćanskog življenja. Ona predstavlja konačnu stvarnost.” (John White)
Budući da se nada vjernika temelji na Božjem obećanju, ona nikad ne može voditi u sramotu ili razočaranje (Rimljanima 5,5). “Nada bez Božjih obećanja prazna je i beskorisna te često čak i drska. Ali utemeljena na Božjim obećanjima, ona počiva na njegovom karakteru i ne može voditi u razočaranje.” (Woodring)
VIDI OVO: Nada za sve koji su podbacili: Bog piše ravno i krivim crtama
Kršćaninu nada omogućuje da izdrži sve nevolje ovoga svijeta
O kršćanskoj nadi govori se kao o dobroj nadi. Naš Gospodin Isus i Bog, naš Otac, ljubili su nas i dali nam “vječnu utjehu i dobru nadu” po milosti (2. Solunjanima 2,16).
Ona se naziva blaženom nadom, posebno kad se odnosi na Kristov dolazak: “… iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista” (Titu 2,13).
I još se naziva živom nadom: “… koji nas po velikom svojem milosrđu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za nadu živu” (1. Petrova 1,3).
Kršćaninu njegova nada omogućuje da izdrži naizgled beskrajna odgađanja, nevolje, progonstva, čak i mučeništvo. On zna da su ova iskustva samo neznatna bol u usporedbi s budućom slavom.
Autor: William MacDonald; Izvor: Biblija365.com
