Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo krenuti od samog početka Biblije. U Postanku 1–2, Bog je stvorio čitav svemir, koji je jasno uključivao muškarca i ženu (Post 1,26-29). Postanak 2 fokusira se na detaljnije stvaranje muškarca i žene (kao i njihovih uloga koje im je Bog dao). U 2. poglavlju, Bog je najprije stvorio Adama (2,7), a potom Evu (2,18.20b-22). Adamov odgovor kad je upoznao ženu nalazi se u 23. stihu:
„Ovo je sada kost od mojih kostiju i tijelo od tijela mojega! Ova će se čovječicom zvati, jer ta je od čovjeka uzeta.“
Autor Postanka potom iz toga izvlači implikaciju u 24. stihu:
„Zbog toga će čovjek ostaviti svoga oca i majku svoju i prionuti uza svoju ženu, i bit će dvoje jedno tijelo.“
Ovi stihovi govore da, s obzirom na prirodu muškarca i žene, čovjek će napustiti svoju obitelj i biti u braku zajedno sa svojom ženom (stvarajući novu obiteljsku jedinku) te će postati jedno tijelo. Postajanje jednog tijela je rezultat ujedno braka i seksa. Drugim riječima, dvoje idu zajedno, a oboje su načinjeni „veoma dobro“ (Postanak 1,31).
Korintska crkva
Pogledajmo ovo malo detaljnije. U 1. Korinćanima 6,12-20, Pavao govori o pogrešci u korintskoj crkvi. Oni su govorili nešto slično ovome: „Sve mi je dopušteno“ (1. Korinćanima 6,12) i koristili za opravdanje seksa izvan braka, osobito seksa s bludnicama (1. Korinćanima 6,15-16). Ovi stihovi su ključni jer nam govore što je Božja svrha za seks:
„Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludnice? Nipošto! Ili ne znate da tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer bit će, kaže, dvoje jedno tijelo. A tko prione uz Gospodina, jednoga je duha“ (1. Korinćanima 6,15-17).
Pavlov argument je da su Korinćani, kao kršćani, ujedinjeni s Kristom: njihova tijela pripadaju njemu. Pavao tada pita: Ako vaša tijela pripadaju Kristu, kako ih možete dati bludnici? U 16. stihu vidimo učinak (i svrhu) seksa: sjedinjuje ljude; čini ih „jednim tijelom“. Pavlov je izazov Korinćanima: Kako se možete sjediniti s bludnicom putem seksa (koja nema veze s Kristom) i biti ujedinjeni s Kristom u isto vrijeme?
Iz ovih stihova, svrha seksa je jasna: to je sjedinjenje muškarca i žene. Doista, svaki put kad imaju seks, jačaju jedinstvo. Zbog toga seks ide ruku pod ruku s brakom, jer u braku muškarac i žena javno izražavaju svoju jedinu predanost jedno drugome – ujedinjeni su, a seks izražava to jedinstvo.
Seksualni nemoral
Stoga, u Bibliji, seksualni nemoral odnosi se na bilo kakvu seksualnu aktivnost izvan braka između jednog muškarca i jedne žene. Pavlov zaključak na njegovu tvrdnju u 1. Korinćanima 6 nalazi se u stihu 18-20:
„Bježite od bludništva! Svaki grijeh koji učini čovjek izvan tijela je; a tko bludniči, protiv svojega tijela griješi. Ili ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga u vama, kojega imate od Boga te niste svoji? Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga svojim tijelom i svojim duhom, koji su Božji.“
S obzirom na ono što je Pavao upravo rekao o seksu u prethodnim stihovima, njegova zapovijed da „bježe od bludništva“ ne čudi. Također je važno zapamtiti tko smo: kršćani su oni koje je Bog otkupio po velikoj cijeni (cijena Isusove smrti na križu) i oni su hram Duha Svetoga. Kao takvi, naša se tijela moraju koristiti za ono što je sveto, a ne ono što je nečisto. Kao što Pavao kaže, „proslavite dakle Boga svojim tijelom.“
Brak i dalje svet?
Dopustite mi sada da se referiram na drugi dio pitanja: Je li brak i dalje svet kada ni jedna osoba nije djevica? Ako su parovi koji su u braku kršćani i doista im je žao zbog prijašnjih grijeha (pokajali su se), onda je brak jednako svet kao i onaj s dvoje djevaca. Ovdje su korisni Pavlovi stihovi u 1. Korinćanima 6,9-11:
„Ili ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni mužoljubi, ni tati, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. To bijahu i neki od vas; ali se opraste, ali se posvetiste, ali se opravdaste u imenu Gospodina Isusa i u Duhu Boga našega.“
U 11. stihu, Pavao kaže da su neki od Korinćana bili seksualno nemoralni, ali da su u Kristu oprani, posvećeni (učinjeni svetima) i opravdani (pomireni s Bogom). Stoga, bez obzira na prošle seksualne grijehe, u Kristu dolazi do očišćenja i oproštenja. No, isto tako činjenica da je Bog oprostio i hoće oprostiti grijeh, ne smije se koristiti za opravdavanje daljnjeg počinjanja grijeha. Zapamtite Pavlovu zapovijed u 1. Korinćanima 6,18: „Bježite od bludništva!“
Izvor: Biblword.net; Prijevod: Vesna L.
