Začude li vas ponekad kršćani od kojih očekujete ljubav i razumijevanje prema bližnjima, kako u pojedinim situacijama ne mogu sakriti svoju srdžbu, pa čak i mržnju, prema onima koji ne misle kao oni? Ima, tako, katolika koji ne podnose protestante, Srbe, karizmatike; i obrnuto… Što oni zapravo rade?
Agresije pripadaju meni. One mi hoće darovati snagu da se latim problema i svoj život uzmem sâm u svoje ruke. I hoće regulirati odnos blizine i odmaka.
Iskoristiti agresiju kao životnu energiju ne znači vikati na druge, nego postaviti jasne granice i energično raditi na stvarima koje čekaju na red.
Suzbijem li agresiju ili pak pustim da ona mnome zagospodari, ona će se izraziti u srdžbi, gnjevu i bijesu. Tada sam protiv svega i svakoga. Nezadovoljan prigovaram svemu.
Agresija je uz seksualnost najvažnija životna energija. Zato je potrebna posebna brižljivost u odnosu prema njoj. Tko je suzbije, nedostajat će mu životnosti. I vrlo često će postati depresivan. Tko nije svjestan svoje agresije, nesvjesno će je proživljavati, čak vrlo često pod plaštem pobožnosti.
Ponekad se čudim kako su pobožni ljudi agresivni. Oni često rabe brutalne pogrdne riječi prema onima koji razmišljaju drukčije. Kritiziraju ljude oko sebe i crkvu da nisu dostatno duhovni. Ali od njih ne dolazi poziv na duhovnost.
Radije se od njih odvraća jer zrače neugodno. One koji Bibliju tumače drukčije od njih ponekad požele da su u paklu. Tu se osjeća da svoje agresije nisu integrirali u svoj duhovni put, nego ih nesvjesno odreagiraju i vrlo često u Božje ime odžive svoj život na upravo bezdušan način.
Ili ima ljudi koji su naizvan srdačni. Ali iza srdačne fasade osjetiš agresivnu strjelicu koja od njih izlazi. U razgovorima doživljavam ponekad ljude s pasivnom agresijom. Naizvan su jako srdačni. Ali kad sat vremena s njima razgovaram, ja postanem agresivan. Ranije sam krivnju tada uvijek vidio kod sebe. Sada vidim da je njihova suzbijena agresija prešla na mene.
Autor: Anselm Grün, iz knjige ”Biti cjelovit čovjek”
