Dok se u Starom zavjetu navodi da je Bog Otac, valjda na svega oko 10 mjesta, u Novome zavjetu to nalazimo više nego na 150 mjesta.
Matej 6,32 piše: “Zna vaš Otac nebeski da vam je sve to potrebno.” A u svojoj prvoj poslanici evanđelist Ivan piše (1 Iv 3,20): “Jer Bog je veći od našega srca i znade sve.” U 6. poglavlju Evanđelja po Mateju Spasitelj svijeta Isus Krist upozorava učenike da ne budu tjeskobno zabrinuti za svoj život jer da se za njih brine njihov nebeski Otac, a On se brine za sva stvorenja.
Isus podsjeća: “Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju, niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? Zatim kaže: “Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se, niti predu. Ni Salomon u svoj svojoj slavi ne zaodjenu se kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest, a sutra se u već baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni? “…Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.” Nebeski Otac zna sve naše potrebe i ispunjava ih.
No ne i sve naše želje. Svesilni Stvoritelj pun je i ljubavi – brine se za svoja stvorenja, a sigurno najviše za svoje vrhunsko stvorenje: za čovjeka! Nevjernici govore da sve to čini majka priroda. Neki jednostavan seljak postavio je pitanje jednom predavaču: «Je li priroda nešto svjesno?» «Sigurno da jest, ne može nešto nesvjesno stvoriti nešto svjesno, razumno. Nešto takovo protivno je zdravom razumu.»
Zato je starozavjetni psalmist David napisao u svom 14. i 53. psalmu da samo: “Bezumnik reče u srcu: “Nema Boga!” Najveći mislioci i znanstvenici svijeta vidjeli su da iza svega stvorenog na zemlji mora postojati jedno silno – razumno Biće: Uzvišeni Um – Premudri Stvoritelj!
Francis Bacon, osnivač moderne znanosti u 17. stoljeću rekao je: “Samo jedno površno poznavanje prirode može nas odvesti od Boga; dublje i temeljitije poznavanje prirode – nasuprot – vodi nas natrag k njemu.”
Slavni bakteriolog (u XIX stoljeću) Louis Pasteur je napisao: “Svijet će se jednom morati smijati gluposti naše današnje moderne materijalističke filozofije. Čim više proučavam prirodu, tim više stojim zadivljen diveći se djelima Stvoritelja. Ja se molim i za vrijeme svog rada u laboratoriju.” – kaže Pasteur.
A čuveni njemački znanstvenik botaničar 19. i 20. stoljeća profesor Reinke zapisao je: “Po mom je uvjerenju upravo ateizam nespojiv s beskompromisnim proučavanjem prirode. Naime: Poznavanje prirode neminovno vodi k ideji o Bogu, i baš po zakonima uzročnosti dolazimo do uvjerenja o Božjoj opstojnosti toliko sigurno koliko i o opstojnosti prirode…
A Frommel (u 19. stoljeću) kaže: “Priroda je Božje pismo, ali tek nas Sveto Pismo uči razumjeti prva slova.” Prema tome nas ozbiljna znanost jasno upućuje da iza prirode stoji veliki Razum njenog Stvoritelja – Boga! Priroda nema svoj razum, nije svjesna sebe.
Marx je pak napisao smušenu konstataciju da je “čovjek oblik u kojem priroda postaje svjesna same sebe i samu sebe uređuje” Bog je taj, koji upravlja svom prirodom – jer “On znade sve.” Ne majka priroda, nego Bog upravlja čovjekom. Jasna je poruka Kristova da “Vaš nebeski Otac zna..” a to nam govori da se On brine za sve one koji mu se vjerom obraćaju – kao svom nebeskom Ocu.
Zadaća je vjerujućih kršćana upućivati ljude da su na ovoj zemlji samo privremeno, “pridošlice i putnici”, kako to piše apostol Petar (1 Pt 2,11). Naš nebeski Otac zna sve o nama, On nas razumije i suosjeća s nama, kad nam je teško – te se brine za nas. Čak i onda kad se mi sami dostatno ne brinemo. Psalmist David kaže u 27. psalmu (10): “Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti.” Zar nam to nije utjeha i u najvećoj nevolji?
Kad smo sami, zaboravljeni od svih, ne zaboravimo nikada Kristove riječi: “Zna Otac vaš nebeski” a jedna naša pjesma kaže: “On zna, On zna – nebeski Otac zna sve bure moga života…” Jer On nas ljubi.. On je – kako to prevodi Luther: “Bog milosrdan i milostiv i strpljiv i pun milosti i vjernosti!”
Za razliku od poganskog shvaćanja da su njihovi bogovi okrutni i osvetoljubivi, koji samo kažnjavaju ljude, kod Židova je Bog sasvim drukčiji – to čitamo u Knjizi Izlaska 34. poglavlju (6-8): “Jahve, Jahve, Silni Bog milosrdan i milostiv, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja, nego kažnjava opačinu otaca na djeci – čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena.»… Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se. Onda reče: “Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim očima onda, o Gospodine, pođi s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas za svoju baštinu!» Znamo kad se to dogodilo: nakon saveza s Bogom i kad je Izrael dobio nove ploče Zakona. Ovdje se prvi put u Starom zavjetu spominje da Bog veoma ljubi svoj narod i oprašta grijehe, ako priznaju svoje grijehe te se za njih pokaju. Bog upućuje ljude na njihovu odgovornost, jer posljedice su grijeha strašne: ostavljaju svoj trag čak i na potomstvu.
Nažalost, to vidimo i danas kakve su posljedica grijeha. Sjetimo se: alkohola, droga ili side. Naš Bog je: “milosrdan, milostiv, bogat ljubavlju i vjernošću…” A u 5. knjizi Mojsijevoj tj. u knjizi “Ponovljeni Zakon” čitamo prvi put u Starom zavjetu da je naš Bog i naš Otac. Psalmist David kaže u 68. psalmu (68,6) da je On “Otac sirota, branitelj udovica..” A prorok Izaija mu se obraća (63,16): “…jer Ti si Otac naš!” Međutim, to se naročito naglašava u Novom zavjetu Svetoga Pisma.
Dok se u Starom zavjetu navodi da je Bog Otac, valjda na svega oko 10 mjesta, u Novome zavjetu to nalazimo više nego na 150 mjesta. A naročito to neprestano naglašava Spasitelj Isus Krist, Sin Božji, samo u prvom Evanđelju – Evanđelju po Mateju više od 30 puta. Svoje je učenike učio molitvi, koja počinje “Oče naš.” Ne daje Bogu druge atribute! Nego ono najvažnije što znači: On nas ljubi Očinskom ljubavlju te se i brine za nas.
Autor: Josip Horak; Izvor: Twr-hrvatska.org
