Rečeno nam je da ne paničarimo. Ne smijemo se predavati emocionalnoj histeriji. Ovo je razlog zašto kršćani ne smiju paničariti!
Neka vaša blagost bude poznata svim ljudima! Gospodin je blizu. Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, sačuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu“ (Fil 4,5-7).
Kako smo mi bučni! Kako bučimo i jurimo! Kako smo bučni u našim zahtjevima! A apostol Pavao ovdje traži da naša blagost bude poznata svim ljudima.
Riječ „blagost“ možda nas malo pogrešno usmjerava. U izvorniku ona znači „obzirnost“. Obzirnost je “tiha”. To je ona tišina koja je rođena iz povjerenja. Rečeno nam je da ne paničarimo. Ne smijemo se predavati emocionalnoj histeriji. To nam govori da je Gospodin blizu, što podrazumijeva, da Isus nije daleko, da nas naš Otac nije zaboravio. Spasitelj nas nije napustio!
Ako u vrijeme poteškoća i žalosti pokazujemo isti duh kao ljudi ovoga svijeta, kakvu će težinu naše svjedočanstvo nositi! Nikada ne smijemo zaboraviti kako nam je Bog obećao da nas nikada neće napustiti niti ostaviti i da su ispod nas njegove vječne ruke.
PROČITAJTE: Kako nadvladati napade panike i straha? Ova molitva vam može pomoći!
Ako želimo imati i pokazivati dragulj divnoga mira, moramo ga čuvati u kutijici pouzdanja i povjerenja te je otvarati u svjetlosti sunca i u mraku noći. On će biti lijep na svjetlosti sunca, ali kako će tek svijetliti, sjati i blještati kad bude odražavao Isusovu slavu usred mraka naših noći!
Na drugom nam je mjestu rečeno da se ni za što ne brinemo. Drugim riječima, ne brinite se! Nije li nam Isus dao divnu lekciju kad nam je rekao da promatramo ljiljane? Ukazao nam je i na vrapce koji lete i nijedan ne pada na zemlju bez Očeva znanja. Rekao je učenicima da se ne brinu za sutrašnji dan, jer su u dobroti Božjoj u obzir uzete potrebe svakoga dana.
Nećemo biti ostavljeni da sami rastemo kako znamo; on će stalno iznad nas držati ognjeni stup noću i stup od oblaka danju kako bismo bili sigurni da naše noge uvijek idu prema domu.
Evo misli koju Bog blagoslivlja u mom vlastitom srcu: Kakvo pravo imam brinuti se za sutra dokle god me vodi stup od oblaka? Kakvo pravo imam bojati se i razmišljati o sutra ako me vodi ognjeni stup? Zašto se uznemiravati u vezi s onim što ne mogu vidjeti, ako me sam Gospodin vodi u to?
Autor: Charles S. Price; Izvor: Put života
