Pitanje odijevanja je vrlo osjetljivo jer dotiče čovjekov ponos i taštinu. Odjeća ne samo da otkriva naš društveni i ekonomski status, već i naše moralne vrijednosti.
Odjećom pokazujemo što želimo da drugi misle o nama. Današnja moda je vrlo senzualna i više otkriva nego pokriva tijelo. Materijali su vrlo prozirni, suknje, majice i košulje su vrlo kratke, hlače su spuštenog struka…
Svuda vidimo mlade ljude, ali i one starije kako vrlo slobodno otkrivaju svoje tijelo. Tijelo se koristi u marketinške svrhe. Glazbeni spotovi puni su polugolih djevojaka i muškaraca golih torza. Stoga je važno da kršćani znaju što Bog ima za reći o toj temi.
”Naše tijelo je hram Svetog Duha i pozvani smo proslaviti Boga svojim tijelom” (1 Korinćanima 6,19-20).
Pozvani smo biti sveti. U biblijskom kontekstu svetost se očituje kao odvojenje od svijeta (ne prihvaćanje svjetovnog sustava vrijednosti) i posvećenje Svetog Duha (suobličavanje Kristovom karakteru).
”Isto tako hoću da se žene pristojno oblače, da se kite stidom i čednošću, ne pletenicama, ni zlatom i biserima ili skupocjenim haljinama, već djelima ljubavi, kako i dolikuje ženama koje ispovijedaju vjeru.” (1 Timoteju 2,9-10)
Pavao ovdje upotrebljava grčku riječ koismos koja znači ugledan, poštovan, častan, doličan, pristojan, otmjen, odgojen, čedan, skroman, umjeren. Ženski ukras treba biti aidos (smjernost, skromnost) i sophrosune (zdrav razum, umjerenost, samosvladavanje). Samo poglavlje dalje riječ koismos Pavao upotrebljava kad nabraja kvalitete koje bi trebao imati nadglednik. To nam pokazuje da je definicija skromnosti način odijevanja i ponašanja koji proizlazi iz čovjekove nutrine.
”Vaš nakit neka ne bude vanjski – umjetno spletena kosa, stavljanje zlatnog nakita, oblačenje raskošnih haljina – nego skrivenost – srce obučeno u neraspadljiv nakit, krotak i miran duh – ono što je dragocjeno pred Bogom.” (1 Petrova 3,3-4)
Petar nije zabranio nošenje nakita i lijepu odjeću, već je naglasio da ono što je vanjsko (odjeća, nakit, šminka) ne smije zasjeniti ili zamijeniti sveto ponašanje.
Naš vanjski izgled mora biti izraz našeg srca. Prozirna, uska i kratka odjeća koja otkriva tijelo nije za žene koje tvrde da žele biti ugodne Gospodinu. Kroz svoju riječ On nas poziva da ne budemo kamen spoticanja jedni drugima. Žene bi tako trebale paziti da u muškarcima ne stvaraju požudu i ne budu uzrok njihova grijeha.
Mnoge žene ne vole ovo čuti i njihove najčešće izjave su: “Pa najbolje je da onda obučem vreću! Što ja mogu ako on ima problema? Što nekog briga kako se ja oblačim!” No, ne možemo ugoditi Bogu ako smo namjerno kamen spoticanja za svoje bližnje.
”Žena ne smije na sebe stavljati muške odjeće, a muškarac se ne smije oblačiti u ženske haljine. Tko bi to činio, bio bi odvratan Jahvi, Bogu svome.” (Ponovljeni zakon 22,5)
Ovaj stih često koriste protivnici hlača kao ženskog odjevnog predmeta. Pri tome zaboravljaju da su u doba, kad je ta opomena dana, muškarci i žene nosili haljine. Razlikovao se samo način nošenja i boje. Ovaj stih zapravo govori o tome da se pripadnici oba spola trebaju oblačiti tako da se istakne razlika među njima.
Nakon toga su muškarci počeli nositi hlače i smatralo se vrlo nepristojnim da ih nosi žena. Ženski pokret doveo je do toga da su danas hlače sastavni dio garderobe svake žene. Sadašnja moda su hlače niskog struka koje otkrivaju trbuhe i donji dio leđa. Često su vrlo uske pa se donje rublje ocrtava kroz materijal. To također ne spada u kategoriju pristojnog odijevanja. Žena bi, ako već nosi hlače, morala paziti na kroj i izbor materijala.
Osoba svakodnevno svojim oblačenjem daje ljudima oko sebe izjavu o sebi i svojim vrijednostima. Kao Božji predstavnici, kršćani bi trebali paziti da svojim oblačenjem i ponašanjem iskazuju vrijednosti i mjerila Božjeg kraljevstva.
