Kako bi kršćani trebali reagirati na eutanaziju ili potpomognuto samoubojstvo? U ovom članku donosimo odgovor!
Jedan pisac članaka ponudio je svoju, jednostavnu definiciju eutanazije: „Želja za eutanaziranjem samoga sebe, uz pomoć druge osobe, kako bi se osiguralo da je smrt brza i bezbolna.“
Eutanazija se opravdava kao ”ubojstvo iz milosti” starih pacijenata, koji imaju teške i neizlječive bolesti ili pomaganje u izvršavanju samoubojstva nekome tko se nalazi u posljednjim fazama raka ili druge neizlječive bolesti.
Društvo tvrdi da je ljudski usmrtiti životinju koja trpi bol i da je isto tako ljudski to učiniti osobi, za koju ne postoji nada da će se oporaviti. Kako bi kršćani trebali reagirati na eutanaziju ili potpomognuto samoubojstvo?
Pravo na život, pravo na smrt?
Tim Keller je upitao: „Što čini ljude vrijednima njihovih prava, ako više ne vjeruju u sliku Boga?“ Svoj sekularni pogled na eutanaziju objasnio je ovako: „Razlog zbog kojeg ljudska bića zaslužuju prava, zaštitu, jest jer imaju mogućnost racionalnog razmišljanja, imaju samosvijest, posjeduju kapacitet za donošenje moralnih izbora, imaju moralne vrijednosti i stoga su sposobni za dobivanje zaštite i zaslužuju tu zaštitu i prava.“
Keller tvrdi da, na temelju vrijednosti sekularnog društva, oni koji ne posjeduju takve ”kapacitete” nemaju ista prava.
Hoće li dobiti istu priliku za život ili ne, određuje vrijednost koju tim ljudima dodjeljuje njihova obitelj ili šira zajednica u kojoj žive; ti ljudi nisu automatski zaštićeni vjerovanjem da je svaki život dragocjen.
Zagovornici eutanazije govore kako oni jednostavno žele odabrati kako će umrijeti, dok još uvijek imaju mogućnost odabira. Nažalost, ovo nije jedini način primjene eutanazije.
Postoje mnogi pravni slučajevi koji govore o tome da su pojedinci znali usmrtiti svoje supružnike, roditelja ili dijete, koji iako su patili, nisu tražili da ih se usmrti.
Slušati bol
Kada netko zatraži pomoć kod prekidanja života te osobe ili kada netko govori o patnji u životu člana svoje obitelji, to je vapaj očaja. Osobi koja nema vjeru u živoga i dragoga Boga, može izgledati kao da je sve nestalo. Čak i vjernik može pomisliti sljedeće: „Ako me Bog toliko voli, sigurno će razumjeti izbor kojeg donosim.“
Jakovljeva 1, 19 uči: „Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.“ Osvrnite se na detalje i na osjećaje koje čujete.
Iako može djelovati uvredljivo to što se netko želi igrati Boga sa svojim životom, ta osoba strašno pati, mentalno i tjelesno i želi da ju netko čuje. Obratite pozornost na način kako je patnja utjecala na pogled te osobe na vječnost ili na značenje samog života.
Skrbnicima je vrlo iscrpljujuće gledati kako voljena osoba polako umire. Ovo posebice vrijedi za pojedince, koji se brinu za člana ili članove svoje obitelji, koji dugo vremena imaju teške zdravstvene probleme.
Kršćanin ne može odobravati eutanaziju. No, mi kao ljudi vrlo brzo izgubimo osjećaj za perspektivu kada se i sami nađemo u ovakvoj situaciji. Kako uspjeti sagledati život iz drugog kuta?
Pomoć u vezi patnje
Kršćanin može ponuditi daleko više od slušanja ili propovijedanja: može ponuditi praktičnu pomoć: „Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov!“ (Galaćanima 6, 2)
Naš Spasitelj razumije našu bol, no On ju je pretrpio kako bismo se mi mogli okrenuti Njemu i imati pouzdanje da je On s nama u našoj boli. Nismo sami, niti bismo trebali živjeti u izolaciji. „A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.“ (Rimljanima 5, 8)
Neki se ljudi pitaju je li ponekad smrt predodređena za osobu, bez da ona može išta reći po tom pitanju ili postoje li ljudi čiji bi se životi mogli poboljšati, ako bi dobili više podrške.
Marie-Claude Landry je napisala o ovome: „U dobu u kojem prepoznajemo dostojanstveno pravo na smrt, moramo učiniti više kako bismo mogli jamčiti pravo na dostojanstven život.“
Mnogi od nas brzo će izraziti svoje mišljenje u vezi toga što bi druga osoba trebala učiniti u datoj situaciji, no neće svatko zakoračiti i sam učiniti nešto kako bi pomogao. Komentar Landry dolazi iz zabrinutosti da se, umjesto financijske pomoći koja bi mogla omogućiti bolji život osobe koja je u boli i patnji, prebrzo nudi eutanazija. Kršćani koji tvrde kako cijene sav život i koji shvaćaju da je svatko stvoren na Božju sliku, mogu na mnoge načine iskazati podršku ljudima koji se nose s kroničnom boli ili koji pate od neizlječivih bolesti. Neke od mogućnosti iskazivanja pomoći su donacije, pružanje važnih usluga besplatno, itd.
Nitko od nas nema neograničene resurse vremena, energije niti novca. No mi kao vjernici vjerujemo da će Bog, to malo što ponudimo, upotrijebiti i umnožiti na čudesne načine. „Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte – govori Jahve nad Vojskama – neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov.“ (Malahija 3, 10)
Kristova iscjeljenja uvijek su sadržavala i socijalnu komponentu, jer je zbog izolacije patnja još teža. Svaki puta kada bi nekoga iscijelio, taj pojedinac imao bi mogućnost ponovno biti dio društvene zajednice.
Žena koja je krvarila dvanaest godina, po prvi puta, otkako je bila djevojčica, mogla je ponovno biti dio društva. Čovjek koji je u sebi imao demona, uočen je kako sjedi ”kod Isusovih nogu”. (Luka 8, 35)
Krist poziva svaku osobu neka bude dio društvene zajednice. Čak i ako ne postoji ništa drugo što možemo ponuditi, postoji velika vrijednost u tome ako smo jednostavno samo s nekime tko trpi bol.
Poznavanje Božje perspektive
Najvažnija perspektiva u vezi eutanazije jest Božja perspektiva. Svaki život iznimno je vrijedan Bogu, da je poslao svog jedinoga Sina kako bi umro i uskrsnuo, kako bi tim činom otkupio sve grješnike koji povjeruju u Njega.
Bog mrzi smrt. Bog mrzi samoubojstva. Bog mrzi ubijanja. Sam Bog je rekao: „Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj.“ (Ponovljeni zakon 30, 19)
Psalam 139, 16 naglašava činjenicu da se naši životi nalaze u Božjim rukama: „Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.“ Bog određuje početak i završetak života svakoga od nas.
Polagani proces umiranja, u nevjerojatnoj boli, užas je ovog života obilježenog padom čovjeka, jer naš je neprijatelj smrt. No, za sve vjernike, smrt je poražena Kristovim uskrsnućem: „Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću.“ (Rimljanima 6, 5)
To je jamstvo dostupno za sve one koji uzmu svoje križeve i koji odluče slijediti Krista, sve do završetka njihovih života ovdje na Zemlji. Kršćani ne traže smrt; oni se suočavaju s njom. Pomažu jedni drugima u suočavanju sa smrću.
Uzimanje vlastitog križa neprestane boli izbor je koji se odlikuje smionošću i vjerom. Pavao to ovako objašnjava u poslanici Rimljanima 14, 8: „Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo.“
Perspektiva osobe u patnji
Joni Eackerson Tada kvadriplegičarka je više od pedeset godina, no prihvatila je svrhu koju je Bog odredio za nju, kako bi Mu služila.
Ona piše: „Društvo nije skupina ljudi koji se nalaze tamo vani i koji sjede oko velikih stolova, koji razmišljaju o društvenim promjenama ili novim trendovima. Društvo ste vi. Vaša djela i vaše odluke su važne. Ono što vi činite ili ne činite stvara domino efekt na sve oko nas.“
To se odnosi i na donošenje izbora kako umrijeti. Ona naglašava da naši životi i naše smrti utječu na ljude oko nas, više nego što smo toga svjesni.
Kako ovo utječe na život osobe dugoročno, dugo nakon što je bliska osoba te osobe umrla? To je izbor, koji uzrokuje vlastitu vrstu neprestane boli: sumnje u vlastite postupke, sram, osjećaj krivnje i gubitka.
Odluka u vezi toga kada je prikladno završiti život povlači sa sobom pitanje: „Je li moguće da bi ta osoba mogla pomoći nekom drugome ili da bi mogla otkriti novu svrhu za svoj životu, da živjela malo dulje?“
Milosrđe i značenje
Za čitatelje koji sada razmišljaju o ovome pitanju, o tome trebaju li počiniti samoubojstvo ili trebaju li pomoći nekome prije nego što se bolest pogorša, znajte ovo: Bog prolazi kroz dolinu sjene i smrti zajedno s vama.
Ovim je putem Krist hodao prije nego što je pobijedio smrt, Zato Krist može razumjeti, no i dalje nas potiče da izaberemo život; da izaberemo život u izobilju, kojeg je obećao svakome tko bude ustrajao sve do završetka.
Oni koji poznaju nekoga tko razmišlja o samoubojstvu trebaju imati na umu sljedeće: pokušajte prikazivati Kristovo suosjećanje tako to ćete uložiti svoje vrijeme, tako što ćete biti aktivan i suosjećajan slušatelj i tako što ćete toj osobi dijeliti Evanđelje.
Autorica: Candice Lucey; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
