U današnjem svijetu veliki je naglasak na vanjštini. Trebaju li kršćani brinuti o fizičkom izgledu? Može li briga o vanjštini biti grijeh?
Biblija je puna naznaka da je Bogu stalo do našeg izgleda. Bog nas je stvorio “na svoju sliku” (Postanak 1, 27), oblikovao je svakoga od nas u maternici (Jeremija 1, 5) i mi smo Njegovo djelo (Efežanima 2, 10).
Vjerujem da Bog ne želi da zanemarimo kako izgledamo ili se pretvaramo da nam fizički izgled nije važan. Naš vanjski izgled često odražava kakva smo osoba iznutra; na primjer, neuredna osoba obično je nedisciplinirana osoba.
Trebaju li kršćani brinuti o fizičkom izgledu?
U Starom zavjetu čitamo da je Bog rekao proroku Samuelu da nađe nekoga koga će pomazati za kralja Izraela.
Ali Jahve reče Samuelu: “Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.” (1. Samuelova 16, 7)
Ako želimo imati iste stavove kao i Isus, svoj prioritet trebali bismo staviti na to kako je naše srce u odnosu s Bogom. Vanjski izgled može biti važan, ali srce je važnije. Samuel je pogledao svakog od Davidove braće i bio je siguran da bi Bog izabrao jednog od njih. Ali Bog je odabrao “čovjeka po svom srcu” (1. Samuelova 13, 14). David je izgledao lijepo (1. Samuelova 16,12 ), ali Bog ga je odabrao zbog srca, a ne zbog izgleda.
Ljudi često uzimaju 1. Timoteju 2, 8-10 kada se bave pitanjem brige o fizičkom izgledu i naglašavaju da, primjerice, žene ne bi trebale nositi skupi nakit ili odjeću. Međutim, Titu 2 naglašava princip da bi naš ukras trebao biti u bogobojaznosti, a ne vanjskom izgledu i odnosi se na sve ljude, bez obzira na njihovu dob, spol ili položaj u životu. Oba se odlomka Biblije bave pitanjem da su ispravni božanski stavovi mnogo važniji.
Dakle, ako nam je stalo do našeg fizičkog izgleda, razlog zašto nam je stalo puno je važniji od činjenice da nam je stalo. Primjerice, ako smo u formi i dotjerani jer želimo proslaviti Boga u tijelima (1. Korinćanima 6, 20), imamo dobar razlog za to. Ali, ako smo u formi i dotjerani jer želimo impresionirati druge svojom vanjštinom, razlog nam je ponos koji Biblija na mnogim mjestima osuđuje.
Pretjerana briga o fizičkom izgledu je pogrešna
Kada je riječ o fizičkom izgledu, mnogima je, nažalost, jedini motiv skrenuti pozornost na sebe. Umjesto da budemo zabrinuti za Božje kraljevstvo i druge i njihove potrebe, postajemo zaokupljeni sobom i onim što drugi misle o nama.
Ako smo opsjednuti vanjštinom, zanemarujemo ono što je zaista važno u Božjim očima: naš karakter. Kakva je korist od vanjske ljepote (koja će s vremenom nestati) ako nam nedostaje dobrote, poniznosti, ljubavi, opraštanja? Biblija kaže:
“Vaš nakit neka ne bude izvanjski – pletenje kose, kićenje zlatom ili oblačenje haljina. Nego: čovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha. To je pred Bogom dragocjeno.” (1. Petrova 3, 3-4)
Pretjerana briga o fizičkom izgledu može prerasti u idolopoklonstvo, što je također osuđeno u cijeloj Bibliji.
Svijet uveliko naglašava fizički izgled, ali Pavao nam kaže sljedeće:
“Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.” (Rimljanima 12, 2)
Ne bismo trebali odbiti brinuti o svom fizičkom izgledu samo zato što to svijet veliča, već bismo se trebali iznutra mijenjati kako bismo mogli znati koja je volja Božja. Bogu je nutrina ipak važnija!
