Patnici se često puta pitaju što ih Bog pokušava naučiti kroz ovu patnju. Isto to pitanje postavljaju im i njihovi prijatelji. Općenito, to su dobra pitanja. Patnja je teška i zbunjujuća.
Ponekad djeluje kao da patimo bez razloga te je prirodno i zdravo tražiti što iz te patnje možemo naučiti. Isto je tako istina da Bog milosrdno koristi iskušenja, kako bi kroz njih stvorio slatke plodove u našim životima. (Jakovljeva 1, 2-4) Bog često puta koristi teške situacije kako bi nas naučio neke od najvažnijih životnih lekcija.
No postoji opasnost koja leži u tome kada patnju pokušamo staviti u segment lekcija, koje iz patnje možemo naučiti, u vjerovanju i proklamiranju te vjere da je Bog dopustio patnju samo kako bi poslao poruku ispravljanja u naše živote. U nastavku slijedi pet potencijalnih problema koji nastaju kod ovakvog načina razmišljanja.
1. Takav način razmišljanja je nebiblijski
Sjetimo se dva poznata biblijska primjera ljudi koji su patili: Joba i Krista. Prvo poglavlje Joba ne govori o tome da je Job hodao u neposlušnosti prema Bogu i da je Bog stoga dopustio patnju, kako bi ga naučio lekciju. Ne. Piše da je Job bio bez krivnje i pravedan. (Job 1, 1) Djelomičan razlog zašto je Bog dopustio Jobovu patnju jest kako bi dokazao kako je Job iskreno poslušan Bogu. (1, 8-12) Ako je Jobova patnja došla kako bi netko bio naučen lekciju, onda je ta osoba koja je trebala naučiti lekciju bila Sotona, a ne Job. (1, 6-12)
Krist je iskusio najveću patnju u povijesti. No svrha Njegove patnje nije bila kako bi Ga Bog naučio lekciju, nego kako bi grješnici došli k Bogu. (1. Petrova 3, 18) Kroz Božju dobrotu, Job i Krist učili su kroz svoju patnju. (Job 42, 1-6; Hebrejima 5, 8) No niti u jednom od ova dva slučaja patnja se nije dogodila kako bi oni koji pate naučili lekciju.
2. Takav način razmišljanja može nepravedno osuditi one koji pate.
Ako prebrzo postavljamo pitanje što nas Bog pokušava naučiti kroz neku patnju, time možemo u određenim situacijama postaviti nepotrebno breme na leđa patnika. Takav način razmišljanja dodaje krivnju ako ta osoba ”još uvijek nije shvatila Božju lekciju”, što može ukazivati da je osoba koja pati sama kriva zato što pati.
- „Možda da nisi stavila majčinstvo kao idol u svome životu, Bog ne bi dopustio da imaš spontani pobačaj.“
- Možda da nisi stavio svoj posao kao idol, Bog ne bi dopustio da dobiješ otkaz.“
- Možda da si bio/la bolji kršćanin/kršćanka, Bog te ne bi morao učiti ovakve lekcije.“
Biblija naučava da je sva patnja posljedica grijeha. (Rimljanima 5, 12) No nije sva patnja posljedica osobnog grijeha. (Ivan 9, 2-3) Reći da neka osoba pati zbog osobnog grijeha je arogantno, često puta neće pomoći i time često puta problem prikazujemo daleko jednostavnijim nego što jest.
Postavljanje pitanja našim voljenima o tome što ih je Bog naučio kroz njihovu patnju, može biti od koristi i nama na ohrabrenje. No trebamo biti oprezni kako ne bismo upali u istu zamku u koju su upali Jobovi prijatelji, koji su rekli Jobu da je jedini razlog njegove patnje njegov osobni grijeh.
3. Ovakav način razmišljanja naginje prema evanđelju prosperiteta.
Vjerojatno ste čuli sljedeće primjere:
- „Bio mi je veliki problem to što sam neudata. No onda sam naučila da me kroz to iskustvo Bog zapravo uči da trebam biti zadovoljna time što sam sama. Nakon što sam naučila svoju lekciju, Bog mi je u život poslao Jeffa!“
- „Oduvijek sam živio od plaće do plaće. No zatim sam shvatio da me Bog pokušava naučiti da trebam davati desetak i da ne smijem idolizirati novac. Nakon što sam naučio svoju lekciju, Bog me blagoslovio mojim poslom iz snova i sada zarađujem više nego što sam mogao zamisliti da ću zarađivati!“
Drago mi je zbog lekcija koje su ti ljudi naučili. No pravilo ”naučio sam svoju lekciju i nakon toga sam bio blagoslovljen s ovim i onim” ne funkcionira za sve ljude. I ono što je sigurno, to nikako nije obećano u Bibliji.
Bez obzira je li to očigledna namjera ili ne, ovakve priče mogu čitateljima pokazivati jednu štetnu poruku koja glasi: „Jeste li uzeli u obzir to da je razlog zbog kojeg patite taj što još uvijek možda niste naučili svoju lekciju?“
Ovakva suptilna poruka evanđelja prosperiteta nas može nagnati na to da svoj trud usmjerimo na učenje lekcija, umjesto na Krista. Bacamo se na popravljanje vlastitih ponašanja i iscjeljivanje istog, umjesto na milost Božju. Usmjeravamo se na lekciju umjesto na činjenicu da je Krist naš Mesija.
VIDI OVO: Molitva u patnji: Kako moliti kada patite?
4. Takav način razmišljanja podcjenjuje našu ljudskost.
Svaki puta kada razmišljamo o temi patnje, trebamo se prisjetiti činjenice da smo kao ljudi slabi i ograničeni, dok je Bog neograničen u mudrosti i razumijevanju. (Izaija 55, 8-9) U ovome životu jednostavno nećemo razumjeti u potpunosti, zašto Bog dopušta patnje koje dopušta. Patnja se ne može u potpunosti objasniti, niti se može staviti u kutiju lijepe, male lekcije.
Kada smo u patnji, naša zadaća nije da sve shvatimo, jer to nikada nećemo moći. Činjenica da ne razumijemo zašto je Bog dopustio određenu patnju u našem životu ne znači da nešto radimo pogrješno; to samo znači da nismo Bog. Kada smo u blizini osobe koja pati, naš zadatak nije pomoći toj osobi u shvaćanju svega vezanog za patnju. Naš zadatak jest da budemo prisutni s tom osobom, ohrabrivanje te osobe i podsjećanje je na Božja obećanja i Njegovu prisutnost.
5. Takav način razmišljanja može predstaviti Boga na pogrješan način.
Ako tijekom patnje odemo dalje od Božjih prikaza milosrđa, Bog nam može početi izgledati poput okrutnog oca koji je napustio svoje dijete uz riječi: „Vratit ću se nakon što naučiš svoju lekciju!“ No ovo je velika neistina i u suprotnosti je s onime što naučava Biblija.
Bog ne igra igre s nama. Bog nas ne baca u tamnice i ne čeka jesmo li shvatili kako pronaći izlaz i jesmo li shvatili skrivenu poruku. Bog ne suzdržava svoju prisutnost i dobrotu od nas, sve dok ne ”naučimo lekciju”.
Krist se ne izruguje patnicima, koji padaju pod teretom patnji, uz riječi: „Daj se priberi!“ Umjesto toga, Krist ulazi u naše stanje patnje i govori nam: „Dopusti mi da ti budem utočište.“ Krist ne gleda svisoka na naše patnje. On nije razočaran s nama, jer ”nismo shvatili lekciju”. Krist ne čeka na nas da Mu podnesemo izvješće o lekcijama koje smo naučili iz naše boli, prije nego što nas obdari svojom prisutnošću. Krist jednostavno želi da se srušimo u Njegov zagrljaj.
Imamo Spasitelja koji suosjeća s nama, koji hoda s nama, tuguje s nama, koji je našu patnju otkupio jednom zauvijek i koji nas često uči dragocjene lekcije kroz patnju. Radujmo se tim lekcijama, dok se u isto vrijeme prisjećamo da su svrhe, koje Bog ima za nas u našim patnjama, daleko veće od samih lekcija i da će se jednoga dana Krist vratiti kako bi nas spasio, iscijelio i kako bi od nas maknuo sve patnje i probleme; jednom zauvijek.
Autor: Blake Glosson; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net
