Ja sam grešnik. Ne želim biti grešnik, ali jesam. Imam grijehe koji još uvijek dobivaju najbolje od mene.
U stvari, postoje grijesi koje sam ispovjedio Bogu toliko puta da osjećam kao da bih jednostavno trebao napraviti snimku molitve ispovijedi, nositi je okolo u malom playeru, usmjeriti ka nebu i samo pustiti da se vrti nekoliko puta na dan. Ali to bi me lišilo nečeg posebnog: samog Boga.
Gospodin me je spasio znajući sve o meni. Znao je da ću nastaviti činiti grijehe. Ipak, On me je izabrao spasiti. Znao je da ću se morati boriti da ne budem arogantan, požudan, ponosan, prezrivo loš čovjek kroz cijeli moj život i da ću iznevjeriti nebrojeno puta. Ipak, On me je izabrao spasiti. Znao je da ću se pokušati i cjenkati na moj način, bez krivice, bez pokajanja i bez odgovornosti. Ipak, On me je izabrao spasiti. On je znao grešnost mog bića i obmanjivanje moga srca. On je znao sve! Ipak, izabrao me je spasiti. Zašto? Zašto mene? Zašto me je spasio? Jednu stvar znam, to nije ni zbog čega u meni. Ne uopće. To je zbog svega u Njemu: ljubavi, strpljenju, ljubaznosti, poniznosti, milosrđu, suosjećanju, požrtvovnosti i još mnogo toga. Spašen sam zbog Njega i Njegove ljubavi.
Pa što da radim s ovim upornim grijesima? Trebam li se jednostavno prepustiti i reći: “To je tako, takav sam i Bog će me morati takvog prihvatiti”? Ne. Trebam li reći: “Ne mogu si pomoći u tome i neću brinuti u vezi mojih grijeha”? Ne. Trebam li ih počiniti toliko puta da ne osjećam više uvjerenje da je to grijeh? Neka nikada to ne bude! Umjesto toga, ja idem ponovno križu, i ponovno, i ponovno, i ponovno. Vidite, jednostavno nemam ništa drugo što bih mogao učiniti.
Da počnem ponovno. Ja sam grešnik. Ne želim biti grešnik, ali jesam. Imam grijeha koji još uvijek dobivaju najbolje od mene. Ali, nastavljam da s njima idem križu, svaki put, i baš svaki put. Svaki put kada padnem u isti stari grijeh, idem križu, ispovijedam ga, i tražim oproštenje… ponovno. Kada padnem ponovno, ka križu idem ponovno. I ti trebaš raditi istu stvar. Ne smiješ dozvoliti da te grijesi prevladaju. Trebaš ići križu, bez obzira na sve. Trebaš ići tamo. Moraš.
Objavit ću ti jednu tajnu. Ne prenosi je okolo previše, ali… ja sam slab i podložan požudi tijela, požudi očiju, i hvalisanju ponosa života (1. Iv 2,16). Mislio sam da biti kršćanin znači potpunu pobjedu. Ali, saznao sam da to znači borbu, da su pobjede zaista stvarne, ali i porazi također. Ovaj kršćanski hod nije tako lak ponekad. U stvari, može biti vrlo težak. Zato moram nastaviti biti prijemčiv i odan križu. Nema ništa drugo što bih mogao ponekad učiniti. Ne mogu napraviti nikakav dogovor s Bogom u vezi mog grijeha. Ne mogu kažnjavati sebe zbog mojih grijeha dok se ne osjetim “dostojnim” da odem i budem izmiren. Nemam apsolutno ništa što bih učinio, osim da se nastavim opirati grijehu, osuditi moje grijehe kao grijeh, ispovjediti ih Gospodinu, zamoliti Isusa da mi oprosti još jedan put, i nastaviti se držati križa mog otkupljenja, mjesta gdje je moj Gospodin Bog otkupio Crkvu svojom vlastitom krvlju (Dj 20,28). To je sve što ja mogu učiniti. To je sve što ti možeš učiniti.
Što sam stariji, sve više shvaćam kako vise trebam križ. Što vise vidim svoje grijehe reflektirane nasuprot Isusove čistoće, to više shvaćam kako trebam Njegovu žrtvu koja čisti. Mislio sam da je križ bio mjesto gdje sam prvi put sreo Krista i “dobio oproštenje” i da se sada moj kršćanski život sastoji od crkve, dobrih djela, ispovijedanja, pomaganja i sl. Ali sve više i više shvaćam da Kristov križ treba biti centralan u mom životu, mom srcu, mojoj obitelji, mojoj ljubavi, mom govoru, mom pisanju, mom razmišljanju, i, naravno, mom ispovijedanju.
A kako je u vezi s tobom? Što je središte tvog života? Ili bolje, tko je centar tvog života? Kome ideš po pomoć s najdubljim potrebama, najdubljim ispovijestima? Idi Isusu. Idi i traži Gospodina Isusa i ispovijedi svoje grijehe Njemu. Primi Njegovo oproštenje. On zna sve o tebi.
Autor: Matt Slick; Izvor: Carm.org
