Je li pogrešno kriviti Boga? Je li okrivljavanje Boga grijeh?
Okrivljavanje Boga je uobičajen odgovor kada život ne ide kako smo isplanirali. S obzirom da je Bog navodno u kontroli svega, razmišljanje je da je On mogao spriječiti ono što se dogodilo. On je mogao promijeniti situaciju u moju korist; On je mogao preusmjeriti nevolju. S obzirom da nije, krivimo Ga.
Na neki način te izjave su točne. Izaija 45, 7 izgleda da opravdava zamisao kako se Boga treba kriviti za sve što se događa: „ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sreću i dovodim nesreću, ja, Jahve, činim sve to“.
Izaija 46, 9-11: „sjetite se prošlosti pradavne: ja sam Bog, i nema drugoga; Bog, nitko mi sličan nije! Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo! Ja kažem: Odluka će se moja ispuniti, izvršit ću sve što mi je po volji. S istoka zovem grabljivicu, iz daleke zemlje zovem čovjeka svog nauma. Rekao sam – ispunit ću, naumio sam – izvršit ću“.
Ako je Bog spreman preuzeti odgovornost za sve zbog čega je onda pogrešno okrivljavati Ga kada nas pogode nevolje i lomovi?
Riječ ”kriviti” znači ”pronaći krivicu u nekome”. Okrivljavanje ide izvan priznavanja Božje suverenosti. Okrivljavanje Boga ukazuje na to da je On zabrljao, da postoji krivica koja će se pronaći u Njemu. Kada mi krivimo Boga stvaramo od sebe porotu i suce. No obična ljudska bića nemaju pravo donositi sudove o Svemoćnome. Mi smo Njegova stvorenja, On nije naše. „Jao onome tko raspravlja s tvorcem svojim, a sud je među glinenim sudovima! Kaže li glina lončaru: »Što radiš?« ili djelo njegovo: »Kljast si!« Jao onom koji kaže ocu: »Što si rodio?« Ili ženi: »Što si na svijet dala“? (Izaija 45, 9-10)
Kako bismo izbjegli okrivljavanje Boga, najprije trebamo shvatiti zbog čega su boli sastavni dio naših života. Grijeh je korijen svakog okrutnog i zlog djela. Bog nije dizajnirao ljudsko tijelo ni dušu da žive u grešnome svijetu. Mi smo stvoreni savršeni da boravimo u savršenome svijetu. (Postanak 1-2) No Adamov grijeh doveo je uništenje i katastrofu u Božji savršen svijet.
Uragani, tornada, potresi, poplave, sve prirodne katastrofe nastale su zbog grijeha. (Postanak 3, 17-19) Naši vlastiti grešni izbori stvaraju krugove posljedica koji ječe u našim životima. Grijeh drugih utječe na sve nas. Zemaljska nevolja nas podsjeća kako grijeh ima grozne posljedice. Stoga prije nego što krenemo okrivljavati Boga za krizu najprije trebamo istražiti vlastite živote i biti iskreni u vezi izbora koji su mogli dovesti do toga.
Drugo, trebamo istražiti naš vlastiti odnos s Bogom. Nevjerojatno je to što ljudi koji nikada i ne pomisle na Boga odjednom postanu vrlo religiozni kada ih pogodi neka nevolja. 99% vremena žive samo za sebe, kao da nema Boga. No, onda dođe nevolja i odjednom to je Bog kriv. Ne samo da je ovo neracionalno, već je uvreda za Stvoritelja koji nam je već dao sve što nam treba kako bismo imali odnos s Njime.
Naravno, ispravan odnos s Gospodinom nas neće osloboditi od patnji i problema. Što trebamo činiti kada nas nevolja pogodi? Često, kršćani su kušani da krive Boga kada dođe patnja. Mi imamo tendenciju slijediti savjet Jobove žene koji je dala svome mužu u patnji: „Prokuni Boga i umri“! (Job 2, 9)
Umjesto da krive Boga kršćani Mu mogu otići kako bi dobili utjehu. (Izreke 18, 10; Psalam 34, 18) Kršćani imaju obećanje koje ne pripada nevjernom svijetu. Rimljanima 8, 28 kaže: „Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani“. Neki citiraju ovaj stih i stanu nakon riječi ”dobro”, no to je pogrešno korištenje Pisma. Bog je stavio dva kvalifikatora nakon svog obećanja koja definiraju njegova ograničenja: obećanje je ”s onima koji Ga ljube” i ”s onima koji su odlukom Njegovom pozvani”.
Umjesto okrivljavanja Boga, oni koji Ga vole mogu se suočiti s trgedijom sa sigurnošću kako im ništa od onoga što je Bog dopustio da se dogodi za njihovo dobro ne može nauditi. Bog dopušta teške situacije, čak i patnje i smrti, zbog svojih vlastitih, viših svrha.
Kada žudimo za Božjom voljom u našim životima, dajući joj prioritet nad našom, Bog ništa neće baciti. Niti jedna bol, patnja, gubitak neće biti potraćen u životu Božjeg naroda. On preobražavanašu tugu i gubitak u platformu za buduće služenje. On koristi teškoće kako bi nas osnažio, dajući nam veće prilike da pohranimo blago na nebu koje ne bismo imali bez boli. (Matej 6, 20) Umjesto da krivimo Boga mi „Mu dajemo hvalu u svemu“. (Efežanima 5, 20; 1. Solunjanima 5, 18)
Priznajemo da Bog može intervenirati u svakoj situaciji. Kada Bog ne intervenira i kada se tragedija dogodi, trebamo odmah prestati s okrivljavanjem Boga za ono što se dogodilo. U svemu što je Job prošao: „Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio“. Bog je odao počast Jobovoj reakciji i uvelike Ga je blagoslovio nakon što je položio ispit.
Bog svakoga od nas želi blagosloviti s većim razumijevanjem, dubljom povezanošću i vječnom nagradom koja nikada ne može biti oduzeta. Kada smo kušani da krivimo Boga, možemo odabrati Jobov odgovor i vjerovati da Bog zna što radi. (Psalam 131)
Izvor: Gotquestions.org
