Potraga za nečim apstraktnim je sve dublje prožeta čežnjom. Svaki čovjek čezne za ljepotom. Čežnja svakim danom postaje bura sreće i tsunami žala.
Mnoge trendom postavljene „staze“ vode tim morem. Međutim, gubi se svaka smisao ljepote kao pojma i divljenja za kojim čovjek traga. Traganje za nečim nedokučivim stvara pokoju prepreku koju čovjek mahnjitavo prolazi, ali u krivom smjeru.
Pojam ljepote se poistovjećuje zapravo s nečim neprirodnim. Čovjek je toliko daleko otišao u toj potrazi da smisao ljepote prelazi u besmisao života. Unakažene vrijednosti i krivo postavljeni, a opet samo čovjeku „mjerljivi“ parametri, duboko prodiru i čovjeka unakazuju u potpunosti.
Bog je stvorio čovjeka na Svoju sliku i priliku, a to znači savršeno. Nije Gospodin rekao da čovjek ne brine o svome izgledu, već upravo suprotno. Mi moramo voditi brigu o svom tijelu, a prije svega o svojoj duši. Nama je samo primamljiv ovaj prvi dio. Zar ne?
To vam je kao da kuću sagradite od nekog lošeg materijala i lijepo je uredite i okrečite. No, s vremenom se kuća počne raspadati. Loš je materijal. A u još kraćem vremenu, kuća u cijelosti propadne. Upravo se to događa i s čovjekovom dušom.
Možemo mi koristiti razne kreme, pudere i ne znam koje sve preparate stavljati izvana, ako iznutra trunemo. Ono izvana je jako kratkog vijeka. Čovjek preparatima ne može nahraniti dušu iz koje niče klica ljepote. Čovjeku nedostaje ogledalo, veliko ogledalo duše.
Još jedna jadnija usporedba ljepote se odnosi na poistovjećivanje ženine ljepote i požude. To je najgori mogući trend definiranja dara kojeg nismo mi svojom zaslugom stekli, već smo ga primili prvim otkucajem u majčinoj utrobi.
Žena je predivna slika Božje ljubavi. Savršenstvo Božjih ruku. Znanstveno je dokazano da je ženski gen savršeniji od muškog. Ne govorim ovo zato što smo mi žene femnistkinje, već iz razloga što je i Bog bio svjestan ljepote i vrijednosti žene u trenutku stvaranja. Ali mi nismo toga nikako svjesni!
Između ostaloga, kao povijesni i biblijski primjer divne žene, možemo uzeti Mariju, majku našega Gospodina. Kada promatramo Marijin život, postajemo svjesni da nam boljeg uzora (kao žene) od Marije nema. Kakve li ljepote! Marija je prekrasan primjer ženstvenosti i vjere koje bi svaka žena trebala nasljedovati. Svaka od nas je poput nje izabrana da ostvari Njegovu svrhu na ovoj zemlji, a ta svrha je održavati dušu čistom i lijepom. Tom ljepotom i čistoćom možemo pokoriti cijeli svijet, naše sadašnje i buduće muževe. Danom Božjom ljepotom možemo požudu pretvoriti u Ljubav, ali samo ispravnim koracima. Trenutno, mi smo pokorile sebe. Sat otkucava, a vrijeme se približava.
Odluči se! Nikad nije kasno. Čežnja stvara bol ukoliko ide u krivom smjeru. No, ukoliko nađe svoju klicu na pravom mjestu, u ovom slučaju duši, ona se pretvara u Ljubav.
„…. Sad znam što trebam. Danas sam obukla odjeću zidara i gradim iznova. Na Tvojim temeljima ponovo raste čvrsto zdanje….“ (A. Stubičar)
Autorica: Anita Miškić
