Korak u pogrešnom smjeru je onaj koji nas udaljava od Kristova križa. Svakodnevno se trebamo vraćati Njegovom križu kako ne bismo izgubili blagoslove.
Dva učenika na putu u Emaus su se još osjećala jako potišteno zbog onoga što su vidjeli u Jeruzalemu (Luka 24,13-14). Svjedočili su Isusovom razapinjanju na križ te su željeli pobjeći. Željeli su pobjeći od boli, od traume.
Ne znamo tko su bila ta dva učenika, ali znamo da se jedan zvao Kleofa. U praznoj grobnici Isus je dao ovu poruku ženama: „Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!“ (Matej 28,10).
No ova dvojica nisu čekala u Galileji niti su se zadržavali u Jeruzalemu. Oni su jednostavno odlazili iz grada. I što je bilo istina za ove učenike iz prvog stoljeća istina je i danas za nas: svaki korak dalje od križa korak je u pogrešnom smjeru.
Kada se osjećate potišteno, kada ste u bolima ili kada ste duhovno pali, to nije vrijeme za odlazak od križa. To je vrijeme kada trebate trčati prema njemu.
Ovo je đavlova strategija. On će vam u uho šapnuti nešto ovakvo: „Hej, super ti ide duhovno. Zakon si! Pogledaj samo koliko čitaš Bibliju. Pogledaj koliko si jak. Čak ne trebaš ići u crkvu ovaj tjedan. Ne trebaš se moliti. Dobar si. Jak si.“
No ono što nam on zapravo govori je: „Drži se podalje od križa. Ne idi prema križu pokajati se za svoje grijehe.“
Sve su to laži. Đavao će vam reći da se maknete od križa dok vam Duh Sveti govori da trčite prema njemu. Idite Ocu po Isusu Kristu i zapamtite što je učinio za vas. Molite Ga da vam oprosti vaše grijehe jer, bez obzira shvaćate li vi to ili ne, vi griješite svaki dan.
Uvijek trebamo ići prema križu.
Autor: Greg Laurie; Prijevod: Ida U.; Izvor: Harvest.org
