Tko su bile konkubine o kojima možemo čitati u Bibliji? Zašto je Bog u Starome zavjetu dopustio muškarcima da imaju konkubine?
U Bibliji konkubina je bila žena koju je muškarac dobio kao ”sekundarnu” suprugu. Njezina svrha bila je rađanje muškog nasljednika u slučaju neplodnosti supruge, općenito rađanje više djece kako bi se poboljšala radna snaga i bogatstvo obitelji i zadovoljavanje muškarčevih seksualnih želja. Konkubina je bila zaštićena pravima i zaštitom hebrejskih zakona, ali nije imala jednak status supruzi.
Žena koja je živjela kao konkubina bila je česta pojava u Izraelu za vrijeme patrijarha Abrahama, Izaka i Jakova nego kasnije, ali je i dalje bio običaj među imućnima, posebice prijestolonasljednika kao što su bili kraljevi David i Salomon.
Iako je Bog dao prava i zaštitu za konkubine Mojsijevim Zakonom, Bog nije odobravao niti uveo ovakav bračni model. Hebrejska riječ za konkubinu ”Piylegesh” čak nema hebrejsko podrijetlo. To je, prema Bakerovom riječniku biblijske teologije, ne-semitska posuđenica preuzeta kako bi se opisao fenomen nesvakidašnji za Izrael.
David L. Baker, teolog i predavač rekao je ovo:
„Na drevnom Bliskom istoku bilo je prihvatljivo da oženjeni muškarac ima sekundarnu suprugu ili konkubinu toliko dugo dok je imao resurse da skrbi za veliku obitelj. Osim rada u kućanstvu i osiguravanja seksualnog zajedništva velika uloga konkubine bila je rađanje djece kako bi se povećala radna snaga kućanstva.
VIDI OVO: Zašto je u Starom zavjetu postojala poligamija?
Poligamija i konkubinat isto tako su bili dopušteni u starome Izraelu i izgleda da su bili vrlo uobičajeni u vremenu patrijarhata (dobu Abrahama, Izaka i Jakova), no nakon toga većina brakova običnih ljudi bili su monogamni.
Tko su bile konkubine u Bibliji?
Prema Smithovom biblijskom riječniku konkubina bi obično bila:
1. Hebrejka koju je prodao otac. (Izlazak 21, 7)
2. Poganka zarobljena u ratu. (Ponovljeni zakon 21, 10-14)
3. Kupljena strana ropkinja.
4. Kanaanka, slobodna ili ropkinja.
„Prava prvih dvije bila su zaštićena zakonom, ali treća je bila nepriznata dok je četvrta bila zabranjena. Slobodne Hebrejke su isto mogle postati konkubine“.
Slobodne Hebrejke koje su se prodale
U situacijama teškog siromaštva žene su imale vrlo malo izbora. Žena bi mogla izbjeći prostituciju i beskućništvo odabirući da samu sebe proda muškarcu kao konkubina.
Hebrejska djevojka koju je prodao njezin otac
Iako vrlo rijetko, prodaja jednog djeteta u roblje smatralo se roditeljskim pravom. Prema zakonu hebrejski rob bi bio pušten na slobodu nakon šest godina službe, osim ako bi odlučio ostati u kućanstvu kao rob. (Ponovljeni zakon 15, 12-17)
No muškarac koji je kupio hebrejsku djevojku kao konkubinu morao bi skrbiti za njezin život, mogao ju je prodati drugom muškracu koji bi skrbio za nju kao za konkubinu ili je mogao vratiti djevojku njezinome ocu bez zahtjeva otplate za nju. (Izlazak 21, 7-11)
Prema komentaru Ellicotta „ti zakoni pružali su iznimnu zaštitu za konkubinu-ropkinju koja bi u suprotnom mogla biti izložena tlačenju ili zlostavljanju“.
Poganka zarobljena u ratu
NIV Zondervan Study Biblija bilježi nešto o ovakvoj situaciji:
„Značajan problem u ratu je silovanje, što je bilo zabranjeno u Izraelu. Ako bi se vojniku svidjela žena on ju je morao oženiti, ali to bi mogao učiniti samo nakon što bi ona živjela s njime u stanju poniznosti i tugovanja mjesec dana. (Ponovljeni zakon 21, 12-12) Ako bi se predomislio nakon što bi bili vjenčani njoj je morala biti zajamčena sloboda.
„Njezino dostojanstvo moralo je biti očuvano i prema njoj se nije smjelo ponašati kao prema robu. Činjenica da su ženske ratne zarobljenike Izraelci mogli uzimati za žene nije toliko sankcioniralo praksu kao što je reguliralo i preobražavalo postojeće zlo“.
Strankinja prodana u roblje
Ova situacija nije bila prepoznata zakonom jer je zakon inzistirao da se konkubine ne tretira kao ropkinje. (Ponovljeni zakon 21, 14) Prisiljeno ropstvo i trgovina ljudima bilo je protivno hebrejskom zakonu. (Izlazak 21, 16)
Žena-Kanaanka
U Ponovljenom zakonu 7, 3-4 Bog je upozorio Hebreje neka se ne žene sa ljudima iz Kanaana jer su oni svi štovali lažne bogove, što je često uključivalo i žrtvovanje ljudi te seksualne, religijske prakse.
Prava konkubina u Bibliji
– Ženin status kao konkubine bio je viši od roba, ali niži od supruge.
– Konkubine su imale pravo na pravilnu prehranu i odjeću.
– Konkubine nisu mogle dobiti zahtjev za razvod (koje su supruge mogle dobiti).
– Djeca konkubina su bila legitimna, ali su se društveno smatrala ”sekundarnim” u odnosu na djecu koju bi rodila supruga. Ona nisu legalno imala pravo na nasljedstvo, ali su ponekad bila uključena u očevu oporuku. (Postanak 25, 6)
„Premda to nisu bili načini zaštite slabih i bez sumnje potlačene klase, ali su ipak značila važna ublažavanja postojećih praksi i štitila su ropkinje-konkubine do određene mjere“, kaže Pulpit komentar.
Konkubine u Bibliji
Te odredbe zakona donesene su kako bi se konkubine zaštitilo od tlačenja, no Biblija obuhvaća nekolicinu priča o stvarnosti konkubina i supruga.
1. Hagara je bila Sarina sluškinja. Njezina priča je zabilježena u Postanku 16, 1-16 i Postanku 21, 9-21. Sara nije vjerovala Bogu da će joj dati sina u Njegovo savršeno vrijeme, stoga je Sara svome suprugu Abrahamu dala Hagaru da s njom ima djete. Sara i Hagara su bile povrijeđene ovom odlukom.
2. Ketura je postala Abrahamova druga supruga nakon što je Sara umrla. Ona je zapisana kao supruga u Postanku 25, 1, ali je spomenuta kao konkubina u 1. Ljetopisima 1, 32. Postanak 25, 6 nalaže da je Ketura bila Abrahamova konkubina.
3. Konkubina iz Gibeje je neimenovana u Bibliji. Njezina teška priča zapisana je u Sucima 19-21.
Nakon što se ova žena pomirila sa svojim mužem ona je napustila očev dom s njime kao bi putovala natrag u njihov dom u drugi grad. Na putu su prenoćili u Gibei kada je skupina ”opakih muškaraca okružila kuću, udarajući na vrata”. (Suci 19, 22) Oni su zahtijevali seksualne odnose s novim muškarcem u gadu, suprugom konkubine. Nisu posustajali te su je „oni silovali i zlostavljali svu noć do jutra, a kad je zora zabijeljela, pustiše je“. (Suci 19, 25)
4. Rispa je bila konkubina kralja Šaula. Njezina priča je zabilježena u 2. Samuelovoj 3, 7-11. Abner, protivnik Šaulovog prijestolja, spavao je s Rispom i obeščastio ju. Ellicottov komentar objašnjava politički značaj Abnerovog čina:
„Harem istočnih vladara smatran je vlasništvom njegovog nasljednika. Stoga, uzimanje žene koja pripada haremu značilo je želja za preuzimanjem prijestolja“.
5. 10 konkubina je deset neimenovanih konkubina kralja Davida. One su spomenute u 2. Samuelovoj 15, 16; 2. Samuelovoj 16, 22 i 2. Samuelovoj 20, 3. Tih deset žena je također seksualno obeščastio politički protivnik prijestolja, Abšalom.
6. 300 konkubina su neimenovane konkubine kralja Salomona. One su zapisane u 1. Kraljevima 11, 1-8. Ne zna se puno o priči tih 300 žena. No možemo zamisliti zanemarivanje u odnosima i emocionalne patnje dijeljenja supruga sa 299 ostalih konkubina i 700 supruga. Ovaj bračni model je daleko od onoga što je Bog zamislio u Edenu.
Još konkubina je zapisano u Starome zavjetu: 1. Ljetopisima 1, 32; 1. Ljetopisima 2, 46; 1. Ljetopisima 2, 48; 1. Ljetopisima 7, 14 i 2. Ljetopisima 11, 21.
PROČITAJTE: Zašto je Bog nekim ljudima dozvolio da imaju više žena?
Zašto je Bog dopustio muškarcima uzimati žene za konkubine? Stvari koje treba imati na umu
Zašto Bog nije spriječio i rekao da je ova praksa štetna i da nju ne bi trebao činiti Božji narod? Biblija ne specificira zašto je Bog dopustio svom narodu da nastavi ovakav grešni sustav.
Mi vidimo Božji san za ljudski razvoj u Edenskom vrtu kroz obitelj, posao i odnos s Njime. No otkako je prvo čovjek odabrao grijeh umjesto Božjeg načina čovječanstvo je odabiralo više i više grijeha koji je utjecao na ideale koje je Bog odobrio i postavio.
Siromaštvo nije bilo dio Božjeg sna. No iz razloga što je ljudski život sada uključivao grijeh, Bog je stvorio zakone (Ponovljeni Zakon 15, 1-8) kako bi zaštitio siromašne od daljnjeg tlačenja, znajući da će griješni svijet uvijek uključivati siromaštvo. (Ponovljeni Zakon 15, 11; Ivan 12, 8)
Konkubinat nije bio dio Božje zamisli, ali zato što je ljudski život sada sadržavao grijeh Bog je donio zakone kako bi zaštitio ranjive žene od daljneg tlačenja, znajući da će griješni svijet uvijek uključivati slomljene odnose između muškaraca i žena.
Evo dvije stvari koje treba imati na umu dok istražujemo ovo pitanje:
1. Bog nije želio da brak uključuje konkubine.
Činjenica da su konkubine bile legalno zaštićene ne znači da je Bog odobravao ovakav bračni model.
U Postanku 2, 22-24 Bog je jasno odredio brak kao zajednicu jednog muškarca i jedne žene.
U Ponovljenom Zakonu 24, 5 Bog je dao upute da suprug za prioritet treba imati ženinu sreću.
U Malahiji 2, 13-16 Bog je iskazao ljutnju zbog suprugove nevjere svojoj supruzi.
Za više starozavjetnih stihova o Božjem srcu za monogamni brak vidite isto: Psalam 128, Izreke 5, 15-19 i Propovjednika 9, 9.
2. Svrha zakona je bila otkrivanje ljudskog grijeha i ukazivanje na potrebu čovječanstva za Kristom.
Povijesno, starozavjetnim zapisima trebalo bi se drugačije prići i primijeniti nego, na primjer apostolskim pismima u Novome Zavjetu. Ključna svrha Mojsijeva Zakona bila je pokazivanje dubine grijeha kojeg niti jedan čovjek ne može u cijelosti zadovoljiti zakonom. (Galaćanima 3, 19; Hebrejima 10, 1-10) Kako to Matthew Henry kaže:
„Zakon nije bio tu kako bi služio za otkrivanje načina za opravdanje drugačijeg od onoga koje je bilo znano po obećanju, već da bi doveo ljude do toga da vide potrebu za obećanjem tako što bi ukazivao na griješnost i da bi ukazao na Krista; jedinome onome po kome bi čovječanstvo moglo biti opravdano i otkupljeno“.
Dok čitamo priče o konkubinama u Bibliji (ili druge tragične priče Staroga Zavjeta) važno je prisjetiti se da je Bog uključio ove priče kako bi razotkrio grijeh i ukazao potrebu za Kristom.
Mnoštvo povijesnih zapisa Staroga zavjeta rangiraju od zastrašujućih do uznemirujućih, bez sretnih završetaka ili moralne tematike izvan ”ne činite ono što oni čine”. Duh Božji nije vodio pisce Biblije u uključivanje ovih priča kako bi pokazao da je Bog odobrio njihov grijeh i da bi ljudi tako trebali živjeti. Umjesto toga, one su uključene kako bi pokazale dubinu ljudske pokvarenosti; dubinu svake ljudske potrebe za Isusom Kristom.
Priče spomenute iznad svakome tko ih čita mogu slomiti srce. One su isto slamale srce Bogu. Bog voli muškarce i žene i ima planove čistoće i razvoja za njih. Koliko je On strpljiv bio kada je podnosio svoj narod koji ne neprestano obacivao dobrotu Njegovih puteva u zamjenu za prljavštinu grijeha. Koliko je milostiv bio kada je ostao uz njih, volio ih, brinuo se za njih i dao im dio sebe kao potpunu žrtvu za njihov grijeh kako bi oni mogli biti zauvijek s njime u raju.
Autorica: Emily Hall; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
