Koliko se puta Isus ukazao nakon uskrsnuća?

Izvještaji o Isusovim ukazanjima ne mogu se razumno objasniti. Isusova prazna grobnica sama po sebi je misterij.

No evanđelja izvještavaju o tome da su ljudi vidjeli Isusa nakon dana kada je uskrsnuo. Sve to moglo se odbaciti kao halucinacije, ali novozavjetni izvještaji dodatno dokazuju autentičnost događaja.

Isusovo ukazivanje ženama

Evanđelja izvještavaju ne samo da su žene bile prve koje su otkrile da je grobnica prazna, nego da su bile i prve koje su Isusa vidjele živoga. Učenici sigurno ne bi izmislili priču o Isusovom uskrsnuću i ne bi dopustile da žene budu prvi svjedoci, jer se svjedočanstvima žena tada u ondašnjoj kulturi nije vjerovalo. Prva žena koja je bila svjedok uskrsnulog Krista bila bi smatrana nepouzdanom iz dodatnih razloga, osim što je bila žena. Radilo se o Mariji Magdaleni, ženi za koju sva četiri evanđelja govore da je prva vidjela Isusa, koju je Isus oslobodio sedam demona tijekom svoje službe u Galileji. (Luka 8,2) Nitko ne bi napisao u Evanđelju da je ona bila prva svjedokinja uskrsnuća: osim da se to nije zaista dogodilo.

Zaključak izgleda neizbježno: Evanđelja izvještavaju o ženama kao prvima koje su vidjele uskrsnulog Isusa, jer su bile prve koje su to doživjele. Gotovo svi današnji učenjaci, čak i oni koji su vrlo skeptični prema uskrsnuću, slažu se u vezi toga da su žene imale iskustvo zbog kojeg su barem mislile da su vidjele uskrsnulog Krista.

Isusovo ukazivanje učenicima

Priča o Isusovom uskrsnuću ne bi dobila na važnosti, da su ukazanja bila ograničena samo na malu skupinu žena. Prema Evanđeljima i Pavlovim poslanicama, Isus se, tijekom četrdeset dana nakon prvog izvještaja o njegovom uskrsnuću, ukazao i svojim učenicima, pojedinačno kao i kada su bili u skupinama.

Ispovjedni materijal, o kojem Pavao piše na početku 1. Korinćanima 15, očito potječe od jeruzalemskih apostola i Pavao ga je zasigurno dobio tijekom njegovog prvog posjeta njima. Popis ukazanja uskrsnuća gotovo je sigurno došao izravno od Petra i Jakova i datirao je samo nekoliko godina, nakon što su se ta ukazanja dogodila. To njegov popis čini onoliko pouzdanim koliko bi se od tog popisa moglo očekivati.

Što je s izvještajima iz Evanđelja o Isusovim ukazanjima učenicima?

Prvo, izvještaji iz Evanđelja, koji govore o Isusovom ukazivanju ženama koje su bile s Isusom, pružaju znatnu vjerodostojnost o tome da se Isus ukazao i učenicima. S obzirom na to da velik dio onoga što govore pokazuje veliku iskrenost u pogledu činjenica koje su neugodne za njih same, ovo sam dodatno pokazuje da su pisci Evanđelja, na što je moguće bolji način, pokušali objasniti ono što se dogodilo.

Drugo, nedostatak dosljednosti u izvještajima iz Evanđelja o Isusovim ukazanjima ukazuje na njihovu neovisnost i prema tome, pouzdanost onih činjenica oko kojih se slažu. Većina navodnih proturječja koja postoje u izvještajima može se riješiti, iako neka jako teško. No ove poteškoće u skladu su s kontekstom događaja: Isusovi bi učenici i dalje su osjećali šok i tugu, a ukazanja su se dogodila bez upozorenja i bila su potpuno iznenađenje.  Nadalje, Pavlov popis u 1. Korinćanima 15 pruža neovisnu potvrdu ukazivanja, koje su pisci Evanđelja i Djela apostolskih detaljnije opisali. Pavlova formulacija dosta se razlikuje od njihove i uključuje jednu glavno pojavljivanje, o kome se ne izvješćuje ni u jednom Evanđelju, pokazujući tako da se niti jedan izvještaj ne temelji na onom drugom, nego da je svaki zaseban.

Luka je ovisio o Pavlu po pitanju pojedinosti svojih susreta s uskrslim Isusom, ali je jasno da on nije temeljio narativ o uskrsnuću u svom Evanđelju na Pavlovom popisu, koji se nalazi u 1. Korinćanima 15. U drugim aspektima, narativi o uskrsnuću ostala tri se Evanđelja pojavljuju potpuno neovisno o Pavlu. Stoga možemo pouzdano zaključiti da je Petar bio prvi od ljudi koji je doživio Isusovo ukazanje i da su apostoli isto tako dijelili takvo. Jakov, Gospodinov brat, također je imao ovo iskustvo kao pojedinac. Nadalje, imamo dobre dokaze o jednom ili više pojavljivanja široj skupini ljudi. Konačno, u samome Pavlu imamo nepobitno svjedočanstvo iz prve ruke čovjeka koji tvrdi da je vidio uskrslog Krista.

Zbog dva vrlo dobra razloga gotovo je nemoguće pronaći nekoga tko tvrdi da je Pavao lagao o tome da je vidio uskrslog Isusa. Prvo, Pavao je bio glavni protivnik kršćanske poruke, aktivno je progonio kršćane sve do svog susreta s Kristom. Drugo, do završetka svog života Pavao je strahovito patio. Proživljavao je brojna zatvaranja, premlaćivanja i druge oblike zlostavljanja u raznim gradovima, koja su mu uzrokovali nekršćani. Borio se i s protivljenjima mnogih kršćana, koji su sumnjali u njegovu tvrdnju da je apostol. Nije poznat niti jedan učenjak ili povjesničar koji tvrdi da je Pavao sve izmislio.

Što je Isus radio između uskrsnuća i uzašašća?

Opis Isusovih pojavljivanja

Samo nam Luka i Ivan pružaju nekakve pojedinosti o tome kako je Isus izgledao i kako se ponašao. Sumnjičavi gotovo jednolično odbacuju te pojedinosti kao nadopune koje su nastale kasnije. No, treba primijetiti da Luka i Ivan pružaju dva potpuno neovisna izvješća o Isusovim pojavljivanjima nakon uskrsnuća i slažu se oko nekih važnih detalja kojih nema u Mateju ili Marku:

• Petar i barem još jedan apostol otrčali su do grobnice nakon što su čuli izvještaj žena i vidjeli kako zavoji leže, nakon čega je Petar otišao kući. (Luka 24,12; 24; Ivan 20,3-10).
• U nekim situacijama, Isusovi učenici nisu Ga odmah prepoznali. (Luka 24,16; 31; Ivan 21, 4-7)
• Isus se mogao iznenada pojaviti i nestati, čak i unutar zaključane sobe. (Luka 24,31; 36; Ivan 20, 19; 26)
• Isus je pozdravio učenike riječima: ”Mir vama”. (Luka 24,36; Ivan 20,19; 21; 26)
• Isus je rekao svojim učenicima neka mu pregledaju ruke, pa čak i da ih dodirnu. (Luka 24, 39-40; Ivan 20,20; 27)
• Isus je sa svojim učenicima jeo ribu. (Luka 24,41-43; Ivan 21,9-15)

Dokazi o Isusovom fizičkom tijelu nakon uskrsnuća

Skeptici obično odbacuju naznake o tome da je Isus imao fizičko tijelo, što potvrđuju točke 5 i 6 i govore da su te stvari dodane kasnije. No, mogućnost da su ovakve informacije dodane kasnije teško su vjerojatne iz nekoliko razloga.

• Luka i Ivan iznose neovisna izvješća, koja svjedoče o istim pokazateljima koji ukazuju na to da je Isus bio fizički čovjek nakon uskrsnuća.
• Neki skeptici hvataju se za izjave, koje pokazuju da učenici nisu uvijek odmah prepoznali Isusa, kao i činjenicu koja ukazuje na to da se mogao pojaviti i iznenada nestati, kao dokaz da Njegovo tijelo ipak nije bilo materijalno. Ipak, ove izjave, koje zapravo ne proturječe onim izjavama koje pokazuju da je Isusovo fizičko tijelo bilo živo, isto su tako jedinstvene za Luku i Ivana. Tako ti skeptici moraju birati iz istog izvornog materijala, kojeg će prihvatiti kao autentičan. Ironično je da će se skeptici, koji odbacuju ovozemaljske, fizičke karakteristike uskrsnulog Isusa, ponekad  pozvati na opisana obilježja Krista, za koja piše da su bila nebeske prirode. Jedini razlog za ove zaključke je unaprijed stvorena predodžba skeptika o tome što je moguće.
• Zamisao se kršćansko vjerovanje u Isusovo uskrsnuće razvilo iz čisto duhovnog koncepta u više materijalistički pogled nakon pada Jeruzalema, ne uklapa se u kulturološke okvire kršćanstva prvog stoljeća. To bi funkcioniralo puno bolje da je promjena u ranom kršćanstvu bila obrnuta, s materijalnog na duhovno, s obzirom na prijelaz od kršćana, koji su bili pretežno Židovi do pretežno pogana. Iako su Židovi zastupali različite koncepcije zagrobnog života, dominantno gledište o uskrsnuću u židovskoj misli prvog stoljeća bilo je ponovno oživljavanje ili rekonstrukcija ljudskog tijela i njegovo obdarivanje besmrtnošću. S druge strane, koncept uskrsnuća ljudskog tijela, fizičkog tijela, obično se u helenističkoj kulturi smatrao apsurdnim; Grci su bili skloni gledištu da osoba nastavlja postojati nakon smrti u mračnom duhovnom stanju iz kojeg nema povratka u tjelesni život. Problem je, dakle, u tome što skeptični znanstvenici često pripisuju najranijim kršćanima, od kojih su svi bili Židovi, pogled na uskrsnuće koji zapravo više odgovara nežidovskom, grčkom konceptu duhovne besmrtnosti, a zatim pripisuju vjeru u tjelesno uskrsnuće, koje je u to vrijeme bilo isključivo židovski koncept, sve većoj prisutnosti pogana. No s ovime definitivno nešto nije u redu.

S obzirom na to, izvještaji iz Evanđelja o Isusovim ukazanjima pružaju nezavisna svjedočanstva o vjerovanju, koje je ukorijenjeno u iskustvima najranijih, židovskih Isusovih sljedbenika, u to da je Isus uskrsnuo od mrtvih.

Alternativne teorije o uskrsnuću

Ako ne želite vjerovati da je Isus fizički uskrsnuo od mrtvih u besmrtni život, imate na raspolaganju cijeli spektar alternativnih objašnjenja.

Neke teorije priznaju praznu grobnicu, ali negiraju tjelesnu komponentu. Na primjer, teorija da su žene otišle u pogrešnu grobnicu, onu koja je slučajno bila prazna, “objašnjava” praznu grobnicu, ali ne objašnjava ukazanje. Teorija da su učenici ukrali tijelo priznaje praznu grobnicu, ali implicira da su izvještaji o Isusovom pojavljivanju i ženama i muškarcima laži; što nema smisla u smislu židovskih vjerovanja tog razdoblja. Osim toga, ovo vjerovanje tvrdi da su učenici dali svoje živote za nešto za što su znali da je laž. No bi li ljudi dali svoje živote za nešto za što znaju da nije istina?

Druge teorije priznaju ukazanja, ali poriču praznu grobnicu. Na primjer, ideja da su Rimljani razapeli pogrešnog čovjeka može barem djelomično potvrditi ukazanje, ali to znači da je u grobnici i dalje bio pogrješan čovjek. Teorija o tome da su ukazanja bile halucinacije ipak ne objašnjava ukazanja na tako dobar način: znači li to da su učenici iskusili grupne halucinacije? Nadalje, ovo ne objašnjava praznu grobnicu.

Od naturalističkih teorija koje pokušavaju objasniti i praznu grobnicu i tjelesna ukazanja, daleko najpopularnija je stajalište da Isus nije bio zaista mrtav kada je Njegovo tijelo položeno u grobnicu i da je nekako probuđen ili da su Ga probudili te da je nakon napustio grobnicu i uvjerio svoje sljedbenike da je pobijedio smrt. No dokazi koji su upućivali u to da je Krist umro bili su zaista snažni. Zamisao da je jedva živ čovjek mogao uvjeriti svoje sljedbenike da je uskrsnuo, vrlo je slaba.

Daleko najbolje objašnjenje za sve dokaze, je dosljedna tvrdnja Novog zavjeta, gdje piše da je Bog uskrsnuo Krista iz mrtvih. Uskrsnuće ne samo da daje smisao dokazima praznog groba i pojavljivanju, nego i daje smisao Isusovim tvrdnjama o tome da je On jedinstveni, vječni Sin Božji. Za one koji su spremni vjerovati, Isusovo uskrsnuće može biti jedan od najuvjerljivijih dokaza da Bog postoji i da se objavio u Isusu Kristu. Kao što je primijetio N. T. Wright: ”Jednom kad dopustite da se nešto izvanredno dogodilo tijelu tog jutra, svi ostali podaci s lakoćom dolaze na svoje mjesto. Jednom kad počnete inzistirati na tome da se ništa tako neobično nije dogodilo, tjera vas se na sve složenije i fantastičnije pretpostavke”.

Autor: Kenneth Boa; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com